Popović, Dimitrije, hrvatski slikar, kipar i grafičar (Cetinje, Crna Gora, 4. III. 1951). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977 (Š. Perić). Osebujnom crtačkom vještinom (olovkom u boji, tušem, kombiniranom tehnikom – olovka, tuš i tempera, uljem na platnu te suhom iglom; također oblikuje i asamblaže) bilježi neobične figuralne kompozicije i likove. Isprva je preuzeo nadrealističku ikonografiju S. Dalíja, potom se oslanjao na renesansno-manirističke modele (reinterpretacije Leonarda da Vincija, 1981–82). Pokazuje naglašenu sklonost istraživanju i destrukciji ljudskoga tijela, afektu te spajanju proturječnosti (erotskih tema s kristološkima, nadrealnih s klasičnima). Svoj je opus ostvario u ciklusima (Kukci, 1972–74; Mitološki motivi, 1977–78; Erotika, 1979–80; Corpus Mysticum, 1984–86; Marilyn Monroe, 1990; Hommage à Dalí, 2004). Autor je velikoga broja grafičkih mapa (M. Danojlić: Tačka otpora, 1979; R. Marinković: Traktat o ruci, 1986). Od kraja 1980-ih bavi se skulpturom, koju izvodi pretežito u bronci (Mali torzo, 1988; Kleopatra, 1993). Napisao Veronikin rubac (1996), Smrt u slikarstvu (2001).
