Pontoise [ptwa:'z], grad na obali rijeke Oise (departman Val-d’Oise), 30 km sjeverozapadno od Pariza, sjeverna Francuska; 29 817 st. (2009). Sveučilište (osnovano 1991); muzeji. Crkve Saint-Maclou (XII. st.), Notre-Dame (XVI. st.). Festival barokne glazbe. Prometno i trgovačko središte za opskrbu Pariza živežnim namirnicama (povrće, žito). Kozmetička industrija. – Na mjestu keltskoga naselja Rimljani su za G. J. Cezara podignuli između 58. i 51. pr. Kr. novo naselje i most na cesti Pariz–Rouen preko rijeke Oise (Briva Isara – Pons Isarae), prema kojemu je ono dobilo ime Pontisarae. U sastavu rimske provincije Gallia Lugdunensis antičko je naselje bilo do 486., kada je ušlo u sastav franačke države. Pod franačkom je vlašću ostalo do 843., kada je postalo dijelom zapadnoga područja franačke države, tj. današnje Francuske. U doba obnove središnje kraljevske vlasti u Francuskoj osvojio ga je 1064. kralj Filip I. Capet i proglasio sjedištem pokrajine Vexin. God. 1188. grad je od kralja Filipa II. Augusta dobio gradske privilegije. Bio je rezidencija kralja Luja IX. Svetoga. U doba Stogodišnjega rata (1337–1453) bio je poprište žestokih bitaka. Tijekom novoga vijeka Pontoise je bio sjedište državnih staleža (1561) i mjesto povremenoga zasjedanja parlamenta (1652., 1720. i 1753). Nakon poraza cara Napoleona III. u ratu s Pruskom bio je pod njemačkom okupacijom (1870–71). Pretrpio je velika razaranja u II. svjetskom ratu. Nakon rata postao je sjedištem departmana Val-d’Oise (1964) i biskupije (1966).
