Poljak, Izidor, hrvatski pjesnik (Bednja, 7. V. 1883 – Brčko, BiH, 21. VIII. 1924). Studij bogoslovije završio u Sarajevu. Za svećenika zaređen 1907; bio je kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu, 1914–19. vojni svećenik, potom župnik u Bijelom Brdu kraj Dervente i u Boću kraj Brčkoga. Pripadao je skupini pisaca okupljenih oko biskupa A. Mahnića, oko Luči i Hrvatske prosvjete. Nasljedujući stil S. S. Kranjčevića i harambašićevsku retoričnost, pisao je pjesme pretežito duhovnoga, ali i domoljubnoga i ljubavnoga nadahnuća (Pjesme, 1909; Sa Bijelog Brda, 1924). Jedan je od najboljih pjesnika prvoga naraštaja katoličkoga književnog pokreta. Neke su mu pjesme i uglazbljene, a 1983. objavljene su mu sabrane pjesme.
