Poltava (ukrajinski i ruski Полтава [polta'wa] i [pałta'və]), glavni grad Poltavske oblasti, na rijeci Vorskli (pritok Dnjepra), istočna Ukrajina; 286 649 st. (2020). Trgovačko je, kulturno i industrijsko središte agrarne okolice. Pedagoško, tehničko i ekonomsko sveučilište, poljoprivredna i medicinsko-stomatološka akademija i druge visoke škole; gravimetrijski opservatorij, muzej Poltavske bitke, zrakoplovstva i astronautike, umjetnički muzej. Sačuvana je barokna saborna crkva, crkveni zvonik (1801), kapela (1705–09) nekoć drvene (od 1845. kamene) crkve. Tijekom prve polovice XX. st. razvio se u jedno od važnijih ukrajinskih industrijskih središta. Razvijena je metalna, strojograđevna i prehrambena industrija te proizvodnja prirodnoga plina, plinskoga kondenzata, papira, umjetnih dijamanata i preciznih instrumenata. U drugoj polovici XX. st. bio je vojnoučilišno središte Sovjetskoga Saveza i sovjetska zrakoplovna baza. Međunarodna zračna luka.
Današnji je grad vjerojatno nastao u VIII–IX. st., a u ljetopisima se prvi put spominje 1174. Prvotno je bio u sastavu Kijevske Kneževine, 1240. zauzeli su ga i opustošili Mongoli, a 1360-ih došao je pod vlast Litve. Nakon stvaranja poljsko-litavske države 1569. došao je pod poljsku krunu, a 1667. pod Rusiju. U blizini grada vodila se 1709. znamenita bitka u kojoj je ruska vojska pod vodstvom Petra I. Aleksejeviča pobijedila švedsku vojsku kralja Karla XII. Do I. svjetskog rata bio je sjedište regimente ukrajinskih Kozaka. Za II. svjetskog rata teško je stradao.
