polarimetar

polarimetar (polar[izacija] + -metar), optički instrument kojim se mjeri kut zakretanja ravnine polarizacije za zraku linearno polarizirane svjetlosti koja prolazi optički aktivnom tvari. Sastoji se od dvaju polarizatora (polarizator i analizator). Ako polarizator i analizator stoje u ukriženome položaju (propuštaju svjetlost međusobno okomitih u ravnina polarizacije), kroz njih svjetlost ne može proći. Kada se između polarizatora i analizatora stavi otopina optički aktivne tvari (npr. šećer u vodi), u njoj će se zakrenuti ravnina polarizacije i dio svjetlosti će proći kroz analizator. Zakretanjem analizatora do položaja u kojem svjetlost ponovno ne prolazi kroz polarimetar, određuje se kut zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti. Budući da zakretanje ovisi i o koncentraciji otopine, može se mjerenjem kuta zakretanja odrediti koncentracija optički aktivne tvari u otopini.