Podgorica (1946–92. Titograd), glavni grad Crne Gore, njeno političko, kulturno, gospodarsko i prometno središte; 150 977 st. (2011). Leži u sjevernome dijelu Zetske ravnice na obalama Ribnice i Morače. Zbog male apsolutne visine (44 m), pretežno šljunkovite građe Zetske ravnice i njezina oskudna vegetacijskoga pokrova, Podgorica ima vrlo topla ljeta. Stari dio grada na lijevoj je obali rijeke Ribnice, a moderni dio s geometrijski zacrtanim planom ulica i trgova na desnoj obali. Nakon oslobođenja od Osmanlija ubrzo se razvio kao glavno prometno središte Zetske ravnice u najveći crnogorski grad. Nakon II. svjetskoga rata za relativno kratko vrijeme sagrađene su mnoge javne zgrade i stambene četvrti, koje su sa starim dijelom grada spojene mostovima. Industrija aluminija (43 248 tona aluminija, 2015), proizvodnja vina i alkoholnih pića, proizvodnja građevinskih strojeva, duhanska industrija; tiskarstvo. Postoji javno sveučilište (Univerzitet Crne Gore, osnovan 1974 ima 19 fakulteta i 2 instituta); nekoliko privatnih sveučilišta (Univerzitet Mediteran, Univerzitet Donja Gorica i dr.), Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (akronim CANU, osnovana 1976), institut za strane jezike, biotehnički, povijesni, medicinski institut i dr., muzeji. Crnogorsko narodno (osnovano 1953) i gradsko (osnovano 1951) kazalište; radiotelevizijska postaja. Cestovna i željeznička veza s obalom i unutrašnjošću. Međunarodna zračna luka u Golubovcima (12 km južno od grada).
