Plovdiv [plo'vdif] (Пловдив), grad na obalama rijeke Marice, južna Bugarska; 341 625 st. (2015). Po veličini, gospodarskoj i kulturnoj važnosti drugi grad u zemlji. Ubraja se u najstarije trajno naseljene bugarske i europske gradove; ostatci tračkih grobnica, rimskog akvedukta i stadiona, amfiteatar (II. st.), odeon, džamije (džamija Ulu ili Džamaja iz XIV. st., džamija Imaret iz XV. st.), turske kupelji (Čifte banja). Stari dio grada s građevinama iz XV., XVI. i XIX. st. zaštićeno je arhitektonsko-povijesno područje. U industrijskoj proizvodnji u drugoj polovici XX. st. veliku važnost imala je obojena metalurgija (preradba olovne i cinkove rude), strojograđevna, kemijska i metaloprerađivačka industrija te proizvodnja celuloze i papira, a danas elektrotehnička (hladnjaci), elektronička, duhanska, prehrambena industrija, proizvodnja bicikla, tekstila, obuće, lijekova. Međunarodni sajmovi (od 1933). Više sveučilišta (Plovdivsko, medicinsko, tehničko i dr.), visoke škole, arheološki, povijesni, prirodoslovni, etnografski i zrakoplovni muzej. U Plovdivu je 1855. osnovana prva bugarska nakladnička kuća. Međunarodna zračna luka. – Područje današnjega grada bilo je nastanjeno već u neolitiku. Utvrđeno naselje Tračana osvojio je 341. pr. Kr. makedonski kralj Filip II., prema kojem je ono dobilo ime Filipopolis. Nakon triju makedonskih ratova (215. do 205. pr. Kr.; 200. do 196. pr. Kr.; 171. do 168. pr. Kr.) osvojili su ga Rimljani. God. 46. promijenili su mu ime u Trimontium te ga proglasili prijestolnicom rimske provincije Tracije. Nakon podjele Rimskoga Carstva 395. ušao je u sastav Istočnoga Rimskoga (Bizantskog) Carstva. God. 447. opljačkali su ga Huni. U VI. su se stoljeću u okolicu Plovdiva naselili Slaveni. U VIII. i poč. IX. st. bio je bizantsko vojno uporište u borbi protiv Bugara koji su ga 815. osvojili. Nakon pada pod bugarsku vlast na mjestu antičkog i bizantskoga grada bila je podignuta nova utvrda. Do pada pod osmanske vlast 1364. bio je naizmjence pod bugarskom i bizantskom vlašću. U sastavu Osmanskoga Carstva počeo je naglo gubiti na važnosti. Nakon Berlinskoga kongresa (1878) postao je prijestolnicom osmanske autonomne pokrajine Istočne Rumelije. God. 1885. ušao je u sastav Bugarske.
