pleterna ornamentika, reljefna dekoracija kod koje osnovni element, jednotračni ili višetračni prutić, tvori najrazličitije geometrijske ornamente (od jednostavnog uzla preko pletenice do složenih motiva mreža), često u kombinaciji sa životinjskim (ptica, lav) ili biljnim ornamentom (lozice, palmete) i dr. motivima (rozeta, križ, kalež); ljudske su figure rijetke. Pojavljuje se u antičkoj, rimskoj i bizantskoj umjetnosti, a os. je bila raširena u razdoblju predromanike i rane romanike (od VIII. do XI. st.), kada su se njome urešavali gotovo svi dijelovi crkvene arhitekture (okviri prozora i vrata, zabati) i crkveni namještaja (ciboriji, pluteji) na prostranu području od Španjolske do Ugarske, s najjačim središtima u gornjoj Italiji i Hrvatskoj u jadranskom pojasu (starohrvatsko doba) te na području Armenije i Gruzije kao dekor kamenih crkava u razdoblju od XI. do XIII. st. U Hrvatskoj se među najstarije primjerke s pleternom ornamentikom ubrajaju arhitrav iz Muća sa spomenom kneza Branimira (888) i zabat s imenom kneza Mutimira iz Uzdolja kraj Knina (895), a najljepši su primjerci iz crkava u Biskupiji kraj Knina, Ždrapnju i Žažviću kraj Bribira, Rižinicama kraj Solina te u Zadru (plutej iz katedrale) i Splitu (oltarna pregrada u crkvici sv. Martina).
