Piran (talijanski Pirano), gradić i luka u sjeverozapadnoj Istri, Slovenija; 3916 st. (2016). Pomorsko, turističko i industrijsko središte na ulazu u Tršćanski zaljev, sastoji se od staroga dijela na poluotoku i od novijih četvrti izgrađenih duž ceste prema Portorožu. U starom je dijelu niz vrijednih arhitektonskih (gradske zidine, crkva sv. Jurija iz XVII. st.) i drugih spomenika. Pomorski muzej; Morska biološka postaja (osnovana 1969). Turizam. Nedaleko od Pirana leže poznate piranske solane i Krajinski park Sečoveljske soline (650 ha). – Na mjestu staroga histarskoga naselja utvrđenoga gradinom Rimljani su nakon osvojenja Istre 177. pr. Kr. podignuli naselje, koje se prvi put spominje tek početkom VII. st. kao Piranon. Od IX. st. samostalna je gradska komuna, koja je do ulaska u sastav Mletačke Republike 1283. nominalno priznavala vlast akvilejskoga patrijarha kao istarskoga markgrofa. Iz 1274. sačuvana je najstarija redakcija piranskih statuta. Za mletačke vladavine (1283–1797) trajali su od XV. do XVIII. st. sukobi za vlast između plemstva i građana. Nakon prve austrijske vladavine (od 1797) Piran je pripadao francuskoj Kraljevini Italiji (1805–09) i Ilirskim pokrajinama (1809–13), god. 1814. ponovno je bio pod Austrijom, koja ga je 1816. uključila u sastav Primorskoga gubernija Kraljevine Ilirije, a poslije u sastav »krunske zemlje« Istre (1849–1918). Potom je bio pod vlašću Italije do 1943., kada su ga osvojili Nijemci i uključili u sastav Trećega Reicha kao dio Vojno-operacijske zone Jadransko primorje. Nakon oslobođenja 1945. postao je dio zone B Slobodnoga Teritorija Trsta, u sastavu kojega je ostao do 1954., kada je ušao u sastav Slovenije kao jugoslavenske republike.
