pingvinke (prema pingvin < njemački Pinguin) (Sphenisciformes), red ptica koji obuhvaća samo por. pingvina (Spheniscidae). Tijelo im je zdepasto, izduženo i uspravno, pokriveno gustim perjem nalik ljuskama, vrat kratak i snažan, a kljun dugačak i ravan. Kratka krila nalikuju perajama i prilagođena su plivanju, a ne letenju. Na kratkim, širokim nogama 4 su duga, naprijed okrenuta prsta, spojena plivaćom kožicom. Visoki su od 40 do 115 cm. Kosti su im ispunjene uljevitom srži. Pingvinke su izvrsni plivači i ronioci; nespretni su u hodanju na kopnu. Ni jedna vrsta ne leti. Hrane se račićima, glavonošcima i ribom. Gnijezde se u golemim kolonijama koje mogu brojiti i do 200 000 ptica. U doba parenja izdubu u ledu rupe ili iskopaju podzemne hodnike. Samo gnijezdo, duboko do 90 cm, građeno je poput krušne peći i povezano sa susjednim gnijezdom. Pingvini žive monogamno. Neke vrste gnijezde se po obalama i močvarnu tlu, gdje izgrađuju pravokutne prolaze koji odjeljuju pojedine parove. Vrste koje žive na visokim hridinama grade gnijezdo od kamenja i oblažu ga perjem. Neke vrste pingvina nose jaja u trbušnim vrećicama (legu obično samo po jedno jaje), sve dok mladi ne prokljuju jajnu ljusku. Mladi su slijepi čučavci, nakon 14 dana progledaju, a neke vrste već za mjesec dana odlaze s roditeljima na more u lov. Pingvinke nastanjuju more uz Antarktiku, Novi Zeland, jug Australije, jug Afrike te jug Južne Amerike. Na zap. obali Južne Amerike nalaze se sve do ekvatora, točnije do otočja Galápagos. Razlikuje se 17 vrsta, od kojih su 3 ugrožene. Najpoznatiji su predstavnici: galapagoski pingvin (Spheniscus mendiculus), magareći pingvin (S. demersus), kraljevski pingvin (Aptenodytes patagonicus), carski pingvin (A. forsteri) i, najveći, žutouhi pingvin (Eudyptes chrysocome), visok do 115 cm.
