Petipa [pətipα'], Marius, francuski i ruski baletni plesač, koreograf i pedagog (Marseille, 11. III. 1818 – Gurzuf, Krim, 14. VII. 1910). Plesno obrazovanje stekao u Bruxellesu. U trinaestoj godini nastupio je u baletu Pierrea Gardela Dansomanie (E. Méhul, 1831). Plesao u Bordeauxu i Nantesu, a 1839. otišao na američku turneju. Godine 1843–46. bio je angažiran u Madridu, gdje je studirao španjolske plesove te u tom stilu radio nekoliko koreografija (Carmen i njezin toreador, Cvijet Granade i dr.). Od 1847. djelovao je kao prvi plesač u Sankt Peterburgu, gdje je ostao kao koreograf do kraja svoje bogate karijere 1904. Plesačke uspjehe postigao je u baletima Paquita (Edme-Marie-Ernest Deldevez i poslije Ludwig Minkus), Giselle (A. Ch. Adam), Esmeralda (Cesare Pugni). Često je plesao s Fanny Elssler. Velik uspjeh postigao je koreografijom Faraonove kćeri (Pugni, 1862), a do kraja djelovanja postavio je više od 50 velikih baleta, među kojima se ističu Don Quijote (1869), La Camargo (1872) i Bajadera (1877) na Minkusovu glazbu, Trnoružica (P. I. Čajkovski, 1890), Pepeljuga, u suradnji s Enricom Cecchettijem i Levom Ivanovičem Ivanovom (Boris Aleksandrovič Fitingof-Šelj /Boris von Vietinghoff-Scheel/, 1893), Labuđe jezero, u suradnji s Ivanovom (Čajkovski, 1895), Raymonda (A. K. Glazunov, 1898). Svojim je radom definitivno učvrstio ruski balet i podignuo ga na najvišu razinu oslanjajući ga na tradiciju francuske i talijanske baletne škole.
