Petar Martinov iz Milana (Pietro di Martino, Pietro da Milano), talijanski kipar i graditelj (Milano, ? – Napulj, 1473). Od 1431. djelovao u Dubrovniku, gdje je izrađivao arhitektonsku dekoracije za crkve sv. Vlaha, sv. Franje i katedralu te za neke palače i stambene kuće (stradale u potresu). On i Onofrio di Giordano de la Cava radili su na Kneževu dvoru. Pripisuju mu se figuralne konzole svoda i kapiteli arkada trijema na pročelju, izrađeni oko 1436., na kojima su zamjetni utjecaji renesanse (reljefni kapiteli s prikazima Eskulapa i Salamunova suda, idealizirani kip anđela nad ulazom u zbornicu Vijeća umoljenih te reljefi Pravda i Kneževe presude u atriju Dvora). Dokumentirano je njegovo autorstvo kipa sv. Vlaha nad glavnim portalom Dvora (1445). Također s Onofrijom radio je na Velikoj česmi kameni svod i vjerojatno dio kamenih ukrasa, a reljefe za Malu česmu oblikovao je samostalno 1440. kao uzorno renesansno djelo s reminiscencijama na gotička rješenja. God. 1453. na poziv kralja Alfonsa Aragonskoga otišao je u Napulj i radio na slavoluku dvorca Castel Nuovo, gdje je zajedno s F. Vranjaninom klesao u gornjim dijelovima reljefe i kipove klasična nadahnuća. Od 1461. na dvoru Anžuvinaca u južnoj Francuskoj rezao je istančane medalje za kraljevsku obitelj.
