Perón [perɔ'n], Juan Domingo, argentinski časnik i političar (Lobos, 8. X. 1895 – Buenos Aires, 1. VII. 1974). Bio je osnivač i vođa Stranke pravde i peronističkoga pokreta koji je iz nje proizašao. Služio je kao vojni ataše u Čileu 1936. Sudjelovao je u vojnom udaru 1943., te je postao član vojne hunte i ministar rada, a potom potpredsjednik i ministar rata (1944). Bio je svrgnut s vlasti i zatočen 1945., no pušten je nakon prosvjeda, pod vodstvom njegove prve supruge E. D. de Perón i radničkih sindikata. Za predsjednika je izabran 1946. Provodio je politiku industrijalizacije i državnog intervencionizma te nacionalizacije infrastrukture. Promaknut je u čin generala 1950. Pobijedio je ponovno na izborima 1951., no svrgnut je državnim udarom 1955. Otišao je u egzil u Paragvaj, potom u Panamu te Španjolsku. Nakon uspostave demokratskog poretka 1973., vratio se u Argentinu te je treći put bio izabran za predsjednika. Na tom ga je položaju nakon smrti zamijenila njegova druga supruga I. M. de Perón, koja je bila potpredsjednica u njegovoj administraciji.
