paradoks (prema grč. παράδοξος: neočekivan).
1. Iskaz koji je suprotan uobičajenomu mišljenju ili očekivanju. U logici se općenito smatra da su paradoksalne one tvrdnje koje, u pravilno izvedenim i prividno nepobitnim zaključcima, dovode do rezultata koji se isključuju, te su tako međusobno proturječni. Neki logičari smatraju da su paradoksi i sofizmi, paralogizmi i sl. Primjerice, u suvremenoj teoriji skupova i matematičkoj logici Russellov paradoks tvrdi da paradoksi proizlaze iz proturječja skrivenih u osnovnoj definiciji. Paradoksija u logici označuje stav koji počiva na prividno ispravnoj logičkoj argumentaciji, ali koji je ili proturječan ili u proturječju s provjerenim činjenicama.
2. U retorici paradoks znači spajanje u jedan suvisli iskaz takvih pojmova koji po svojoj biti ili po zdravom razumu proturječe jedan drugomu. Primjer je prvoga tipa paradoksa fraza istinita laž, a drugoga tipa rečenica Ja uvijek lažem. U prvome primjeru riječ je o oksimoronu, gdje se paradoks sažima u dvije riječi. Paradoksu rado pribjegavaju književni ili filozofski aforizmi. U književnoj historiografiji on se obično vezuje uz osobine barokne poezije. Američka nova kritika međutim proglašava paradoks obilježjem poezije uopće, zbog njezine težnje da stvara nove i neočekivane kombinacije riječi (Cleanth Brooks, Valjano skovana urna – The Well Wrought Urn, 1947). U dekonstrukciji i teoriji autoreferencijskih sustava paradoks postaje sastavnim dijelom teorijske argumentacije. Kao što želi pokazati već i sam naziv de-kon-strukcije, paradoks je nerazrješiv aspekt značenjske strukture svakog, a ne samo pjesničkoga teksta i upućuje na njegovu trajnu višeznačnost ili aporetičnost.
3. U fizici, paradoks je kontradikcija u opisu prirode. Neki paradoksi posljedica su pogrešnih pretpostavki, npr. hidrostatički paradoks posljedica je manjkavog razumijevanja pojave, Olbersov paradoks posljedica je pogrešne pretpostavke o beskonačnoj starosti svemira. Neki paradoksi rezultat su fizikalnih opisa prirode u okolnostima izvan svakodnevnog iskustva, npr. paradoks blizanaca opisuje dilataciju vremena kad se neki fizikalni sustav giba brzinom usporedivom s brzinom svjetlosti, Schrödingerova mačka opisuje posljedice primjene dualizma čestica-val na makroskopski objekt.
