Pagnol [pańɔ'l], Marcel, francuski književnik, filmski redatelj i scenarist (Aubagne, 25. III. 1895 – Pariz, 18. IV. 1974). Isprva gimnazijski profesor engleskoga. Od polovice 1920-ih posvetio se pisanju kazališnih komada, a od 1930-ih i filmu. Izniman je uspjeh postigao satiričnom komedijom Topaz (Topaze, 1928), o naivnom učitelju i idolatriji novca, te trilogijom sentimentalnih komedija, radnja kojih se događa u marseilleskoj luci, a odlikuju se slikovitim karakterima, živim pučkim govorom te dojmljivim ugođajem: Marius (1929), Fanny (1931) i César (1936). Bio je scenarist ekranizacije prvoga i drugoga dijela trilogije, a sam je režirao filmsku verziju Césara (1936) te dvije ekranizacije Topaza (1936., 1950), vješto baratajući konvencijama tzv. snimljenoga kazališta. Također je ekranizirao nekoliko romana J. Gionoa o Provansi: Angèle (1934), Obnova (Regain, 1937), Pekarova žena (La Femme du boulanger, 1938). Ti se filmovi, snimani na autentičnim lokacijama, odlikuju osjećajem za tradiciju i ambijent, polaganim pripovijedanjem te duhom lirskoga realizma, karakterističnima i za njegove potonje filmove, npr. Manon s izvora (Manon des sources, 1953), prema kojemu je napisao roman Voda s brjegova (L’Eau des collines, 1962), i Pisma iz mojega mlina (Les Lettres de mon moulin, 1954), prema djelu A. Daudeta, kao i za nostalgična romansirana sjećanja iz djetinjstva U slavu mojeg oca (La Gloire de mon père, 1957), Dvorac moje majke (Le Château de ma mère, 1957), Vrijeme tajni (Le Temps des secrets, 1959), Vrijeme ljubavi (Le Temps des amours, 1977). Pisao je i filmološke eseje (ideja o filmu kao »konzerviranom kazalištu«), bavio se prevođenjem (Shakespeare), a 1946. bio je izabran u Francusku akademiju, kao njezin prvi član koji se bavio i filmom.
