Paar, Vladimir, hrvatski fizičar (Zagreb, 11. V. 1942). Diplomirao je 1965. i doktorirao 1971. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Usavršavao se u Institutu »Niels Bohr« u Kopenhagenu (1969–72). Radio je u Institutu »Ruđer Bošković« (1967–76) i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (od 1976), redoviti profesor (od 1981), profesor emeritus od 2013.
Bavi se teorijskom nuklearnom fizikom (nuklearna teorija polja, model klastera i vibracija, bozonsko-fermionski modeli atomske jezgre), teorijom determinističkoga kaosa i njegovom primjenom u fizici, biologiji, robotici, geografiji i tehnici, računalnim istraživanjem ljudskoga genoma i dr. U modelu klastera i vibracija otkrio je posebnu vrstu nuklearne strukture i mehanizam rotacijskih vrpca. Otkrio je i novu vrstu nuklearne supersimetrije i uveo u fiziku pojmove aproksimativne supersimetrije s relaksacijom Paulijeva načela i dinamičke simetrije, te otkrio parabolično pravilo za neparno-neparne jezgre. Otkrio je egzaktno poništavanje vršnih korekcija i svojstvenih energija za električne kvadrupolne momente i prijelaze, dokazao utjecaj izovektorskih modova za niskoležeća stanja i otkrio nova izborna pravila. Sa suradnicima uveo je bozonsko-fermionski model neparnih jezgara, u teoriji determinističkoga kaosa uveo je model populacijske jednadžbe s rupom, razvio teorijski sustav nelinearnih bioloških oscilatora i otkrio novu metodu za računalnu analizu ljudskoga genoma. Bavi se i popularizacijom znanosti, znanstveno-tehnološkim razvojem, sustavom obrazovanja i pisac je školskih udžbenika. Redoviti je član HAZU (od 1992). Dobio je Nagradu za znanstvenoistraživački rad »Ruđer Bošković« (1975), Nagradu za popularizaciju znanosti »Fran Tućan« (1988) i Državnu nagradu za znanost za životno djelo (2022).
