Otakar II. (poznat i kao Přemysl Otakar), češki kralj od 1253 (?, 1230 – kraj Dürnkruta u Moravskom polju, Austrija, 26. VIII. 1278). Unuk Otakara I. Oženio se njemačkom princezom, Margaretom od Babenberga, i postao grofom Austrije (1251). U sukobu koji se vodio zbog Štajerske pobijedio je 1260. hrvatsko-ugarskoga kralja Belu IV. God. 1269. naslijedio je i najveći dio Koruške i dijelove Kranjske. Vladao je i nad nekoliko talijanskih gradova pa je svoje posjede proširio do Jadranskoga mora. Sukobio se s njemačkim kraljem Rudolfom I. Habsburškim pa se mirom u Beču (1276) morao odreći svih zemalja osim Češke i Moravske. Pri pokušaju da ponovno osvoji izgubljene zemlje, Rudolf I. ga je pobijedio 1278. na Moravskom polju, a u toj je bitki i sam Otakar izgubio život. Zbog bogatstva i vojne moći u Europi njegova doba bio je poznat kao »zlatni i željezni kralj«. Dante ga je opisao u Božanstvenoj komediji kao jednog od najvećih suvremenika. Austrijski književnik F. Grillparzer njegovu je sudbinu obradio u tragediji Beskrajna sreća kralja Otakara (1825).
