Ostojić, Ivan, hrvatski crkveni povjesničar (Povlja na Braču, 6. XI. 1893 – Split, 22. IX. 1980). God. 1916. diplomirao teologiju u Zadru. Do 1928. bio je kapelan u Pučišćima, a zatim župnik u Bobovišćima i Povljima na Braču. Crkveno pravo doktorirao je 1929. u Rimu. Potom je predavao (do umirovljenja 1956) moralnu teologiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu. Za zasluge u proučavanju crkvene povijesti Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu proglasio ga je 1970. počasnim doktorom. Ponajviše je istraživao benediktinski red što je, uz niz rasprava i dvije monografije (Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču, 1934; Katalog benediktinskih samostana na dalmatinskom primorju, 1941), rezultiralo monumentalnom sintezom Benediktinci u Hrvatskoj i u ostalim našim krajevima (I–III, 1963–65). Proučavao je crkvenu prošlost i umjetnost bračkih naselja, napose rodnih Povalja (Povlja: povijesni prikaz, 1968), te crkvenu i kulturnu prošlost Splita (Nadbiskupsko sjemenište u Splitu: 1700–1970, 1971; Metropolitanski kaptol u Splitu, 1975; Splitski kaptol u Splitsko-makarskoj biskupiji, 1977). Prikupio je i obradio korespondenciju F. Bulića i bolandista Hippolytea Delehayea (objavljena 1984).
