opip, osjet koji nastaje mehaničkim podraživanjem opipnih receptora, često nazivanih i osjetnim tjelešcima. Čine ga: osjet dodira (taktilni osjet), osjet tlaka i osjet vibracije. Pri osjetu dodira podražuju se receptori u koži i u potkožnome tkivu, u osjetu tlaka sudjeluju receptori u dubljim tkivima, a osjet vibracije nastaje podražajima koji se brzo ponavljaju. Prejako mehaničko podraživanje uzrokuje osjet boli. Preciznost osjeta opipa ovisi o gustoći opipnih receptora, a procjenjuje se sposobnošću ispitanika da na koži razluči dvije točke koje se istodobno podražuju iglom ili nekim drugim predmetom (oštrina opipa). Opipni receptori najgušći su na jagodicama prstiju i na usnama, pa se na tim mjestima mogu razlučiti podražene točke koje su međusobno udaljene samo 1 do 2 mm. Na leđima je, naprotiv, malo receptora, pa se ondje mogu razlučiti dvije točke tek ako su međusobno udaljene 30 do 70 mm. Podraživanjem opipnih receptora nastaju električni potencijali, koji se živcima prenose u osjetni dio kore velikoga mozga (somatosenzorička kora), što je smješten u prednjem dijelu tjemenoga režnja. Na taj se način osjet opipa svjesno doživljava.
