O’Connor [əukɔ'nə], Frank (pravo ime Michael O’Donovan), irski književnik (Cork, 17. IX. 1903 – Dublin, 10. III. 1966). U dvanaestoj godini zbog siromaštva je morao prekinuti školovanje; samouk. Borac za irsku neovisnost; sudjelovao u građanskom ratu na republikanskoj strani te bio nakratko zatvoren (1923). Umjetnički direktor (1935–39) irskoga nacionalnog kazališta Abbey, za koje je napisao dramu U vlaku (In the Train, 1937) i dr. Živio u SAD-u (1951–60), gdje je stekao popularnost i kao predavač na američkim sveučilištima. Majstor je kratkih pripovijedaka, punih topline i humora, u kojima ocrtava irsku sredinu. Pridonio obnovi irske književne tradicije: objavio je više zapaženih engleskih prijevoda stare irske (gaelske) poezije. Značajnija djela: zbirka pripovijedaka Gosti nacije (Guests of the Nation, 1931), studija o jednom od vođa Uskrsnog ustanka, Michaelu Collinsu, Veliki čovjek (The Big Fellow, 1937), roman Holandski interijer (Dutch Interior, 1940), koji je, kao i neke zbirke pripovijedaka, cenzura zabranila, te autobiografija Jedinac (An Only Child, 1961). Od književnokritičkih djela ističe se studija o romanu Zrcalo na cesti (The Mirror in the Roadway, 1956), o kratkoj priči Usamljeni glas (The Lonely Voice, 1962), te povijest irske književnosti Pogled unatrag (The Backward Look, 1967).
