nužna obrana, u kaznenom pravu, razlog isključenja protupravnosti: nema kaznenoga djela kada je počinitelj postupao u nužnoj obrani. Opravdava se načelom samozaštite, prema kojemu nitko nije dužan trpjeti povrjede svojih dobara, i načelom potvrđivanja prava, jer se priznavanjem prava na nužnu obranu osigurava prevlast prava nad nepravom. Nužna obrana je obrana koja je prijeko potrebna kako bi počinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Da bi postojala nužna obrana, moraju se ispuniti određene pretpostavke u odnosu na napad, obranu i obrambenu volju. Napad mora potjecati od čovjeka (napad životinje prosuđuje se po pravilima tzv. krajnje nužde); mora biti protupravan; mora biti istodoban ili izravno predstojeći (napad traje sve dok napadač nije konačno odustao ili promašio ili dok nije nastupila povrjeda). Obrana mora biti prijeko potrebna za odbijanje napada (prosuđuje se kako bi postupio svaki razuman čovjek u položaju napadnutoga u trenutku nastanka radnje); napadnuti mora izabrati, u granicama mogućnosti, onaj način obrane koji je najblaži za napadača; napadnuti je dužan prihvatiti pomoć trećih osoba ako su ju one spremne pružiti pravodobno i djelotvorno; obrana mora biti upravljena prema dobru napadača (povrjeda dobra treće osobe procjenjuje se prema pravilima o krajnjoj nuždi). Kod napadnutoga mora postojati obrambena volja, tj. napadnuti mora ići za tim da od sebe ili drugoga otkloni istodobni i protupravni napad.
