nož, oruđe i oružje za rezanje, sječu, struganje i bodenje. Drži se jednim od najstarijih tehničkih pomagala koje je čovjek samostalno izradio. Nož se razvio od paleolitičkog amigdaloida (kremeno oruđe u obliku badema) u dvobridno (potom i jednobridno) kremeno sječivo izdužena oblika. Karakterističan oblik, koji je nož u osnovi zadržao i do danas, dobio je u metalno doba, kada se sječivo izrađivalo od bakra, bronce, odnosno željeza sa zavinutom oštricom te usađivalo u metalni, drveni ili koštani držak. U antici, nož je, osim za svakodnevnu uporabu, služio i kao instrument za prinošenje žrtava te kao oružje za lov. Obični su noževi bili izrađivani od željeza ili bronce, sječivo im je bilo maleno, blago savinuto i ponekad sklopivo u metalni ili koštani držak. Žrtveni noževi (npr. rimska secespita) imali su pak vrlo snažno sječivo, gotovo trokutasta oblika, a držak im je bio kratak i debeo. Već u antičko doba postojali su i noževi za specijaliziranu uporabu, npr. noževi za rezanje nokata. Vrlo kasno, tek od XVI. st., noževi se uvode i kao stalni dio stolnoga jedaćeg pribora. Približno istodobno započela je i uporaba džepnih nožića sa sklopivim sječivom. U suvremeno doba noževi se izrađuju od alatnoga (nehrđajućeg) čelika. Skuplje vrste izrađuju se kovanjem, a jeftinije prosijecanjem. Posebne su vrste noževa bajuneta, bodež, britva i skalpel. U širem smislu, noževima se nazivaju i različiti dijelovi nekih vrsta oruđa (npr. pluga i blanjalice) i alatnih strojeva (npr. glodalice i strugova), koji služe za rezanje ili struganje, bez obzira na njihov oblik.
