Novi list.
1. Dnevnik koji je počeo izlaziti 2. I. 1900. u Sušaku (nastavljač Hrvatske sloge, 1898–99) pod uredništvom F. Supila. U ožujku se preselio u Rijeku, a od 1904. izlazio i na sve blagdanske dane. Uvedeno je jutarnje izdanje umjesto poslijepodnevnoga; organizirano je primanje vijesti telefonom do ponoći iz svih važnijih gradova Monarhije. Antiaustrougarska politika i sve veći utjecaj Novoga lista u Hrvatskoj doveli su 1907. do pokušaja vlasti da ga financijski uništi; stoga je list promijenio naslov u Riječki Novi list. Nakon sarajevskog atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. Supilo je odlučio napustiti Rijeku i Riječki Novi list; posljednji, cenzurirani broj izišao je 19. XII. 1915. Kasniji pokušaji tiskanja dnevnika s imenom Novoga lista (Primorski Novi list, 1923–24., i Sušački Novi list, 1924–32) nisu uspjeli ponoviti domete što ih je Supilov list dostignuo u novinarskom, političkom i kulturnom smislu.
2. Pod istim je imenom od 16. IV. 1954. nastavio izlaziti dotadašnji Riječki list (osnovan 1947). Od 1989. izlazi i nedjeljom. Od početnih 7000 do 8000 primjeraka, u 1990-ima dosezao i do 100 000 primjeraka. Početkom 1990-ih ušao je u vlasničku pretvorbu koja je završena 1993. osnutkom Dioničkoga društva Novi list u vlasništvu njegovih novinara i zaposlenika. Prvi glavni urednik bio je Vinko Antić (1947–49., tada Riječkog lista), a najznačajniji Veljko Vičević (1990–97).
