nosiljka.
1. Otvoren ili zastrt ležaj, odnosno sjedalo koje se nosi s pomoću motki na kojima počiva. Najstarije dosad poznate nosiljke postojale su u starovjekovnom Egiptu i Babilonu. U rimsko doba lectica je otvoren ležaj s usporedno provučenim motkama, a nosila su ju dva roba ili više njih (lecticarii); isprva su se njome služile samo žene, a poslije i ugledni rimski građani i carevi. U srednjem vijeku na nosiljci su se prilikom svečanih događanja nosili vladari te svjetovni i crkveni dostojanstvenici. Već od antičkoga doba nosiljke su bile ukrašene cizeliranom broncom i aplikacijama od srebra. Tijekom povijesti, a posebice u XVII. st., bile su vrlo raskošne, optočene slikarijama, pozlatom i drugim ukrasnim predmetima umjetničkoga obrta. U europskim zemljama do kraja XVIII. st. nosiljka uglavnom nestaje iz uporabe, ali ostaje uobičajena, čak i u suvremeno doba, u istočnoj Aziji (Indija, Japan, Kina) i u nekim dijelovima Afrike. Istočnjačka nosiljka, zvana palankin, visi o bambusovoj motki i nosi se na ramenima.
2. Naprava, zvana i nosila, za prenošenje nepokretnih, ozlijeđenih ili bolesnih osoba. Obično je građena od dviju poluga (drvenih ili metalnih), među kojima je razapeto platno.
