STRUKE:

nomenklatura

nomenklatura (lat. nomenclatura: popis imena), sustav označivanja imenima koji se upotrebljava u nekoj znanosti, tehnici, ili za industrijske proizvode, trgovačke artikle itd. Naziv nomenklatura prvi je upotrijebio Plinije Stariji u djelu Prirodoslovlje (Naturalis historia). U modernoj znanosti prvi su takvi sustavi primijenjeni u botanici i zoologiji. Uveo ih je C. von Linné, i to botaničku nomenklaturu u djelu Biljne vrste (Species Plantarum, 1753), a zoološku u posljednja četiri izdanja Prirodnoga sustava (Systema Naturae, 1753–58).

Botanička i zoološka nomenklatura, koju je uveo C. von Linné, osniva se na načelu da se svakoj biljci i životinji daju jedinstvena dva latinska ili latinizirana (u pravilu starogrčka) imena, što se zove binarna nomenklatura. Prvo ime označuje rod (genus), a drugo vrstu (species); tako se npr. grašak naziva Pisum sativum, gorila Gorilla beringei. Ime roda piše se velikim početnim slovom, a ime vrste malim početnim slovom, osim ako se želi istaknuti da je ono vezano uz neku ličnost. Ako se ime ponavlja u tekstu, ime roda piše se skraćeno početnim velikim slovom i točkom iza njega. Ime neodređene vrste označava se dodavanjem kratice sp. imenu roda, npr. Taraxacum sp., a ako je više neodređenih vrsta roda, ssp., npr. Hydra ssp. Dvostrukom se imenu dodaje i puno prezime istraživača koji je biljku ili životinju prvi opisao, i godina kada ju je opisao, npr. Mus musculus Linné 1758. Ako je ime iz bilo kojega razloga mijenjano, autorovo se ime stavlja u zagradu, npr. Panthera leo (L.). Kategorija između roda i vrste, podrod, piše se u zagradi između imena roda i vrste, npr. maslinina muha Bratocera (Dacus) oleae. Trinarna nomenklatura uvedena je kada je razvoj sistematike pokazao da se mnoge vrste mogu podijeliti i u podvrste, koje se onda označuju trećim imenom, npr. Brauta canadensis hutchinsii – podvrsta kanadske divlje guske.

Latinska imena biljaka tvore se, primjerice, prema: vanjskom izgledu (habitusu), npr. arboreus: sličan drvetu (Lupinus arboreus), biotopu u kojem biljka živi, npr. alpina: alpska (Centaurea alpina), izgledu listova, npr. cordata: srcolika (Alnus cordata), svojstvima cvjetova, npr. floribunda: mnogocvjetna (Rosa floribunda), prema boji, npr. alba: bijela (Cornus alba), mirisu, npr. odorata: mirisna (Myrrhis odorata), geografskomu lokalitetu gdje raste, npr. japonica: japanska (Fatsia japonica), ili nekim drugim svojstvima, npr. alata: okriljena, ambigua: dvojbena i sl. Postoje Međunarodna pravila za nomenklaturu i Međunarodna komisija za zoološku, odn. botaničku nomenklaturu. Međunarodna pravila osiguravaju općenitost i stabilnost znanstvenog nazivlja sprječavajući npr. da dvije vrste ili dva roda imaju isto ime, osiguravajući svakoj vrsti samo jedno pravilno, vrijedno (validno) ime, koje se za nju trajno upotrebljava. Ako su različiti autori, ne znajući jedan za drugoga, dali istoj vrsti različito ime, vrijedi pravilo prvenstva, tj. za vrstu koja ima više imena vrijedi najstarije ime, koje se mora općenito upotrebljavati, dok se sva druga nazivaju sinonimima. U potrazi za najstarijim imenima iz praktičnosti se ne ide u prošlost dalje od 1. I. 1758., vremena izlaska desetoga izdanja Linnéova djela Systema Naturae. Imena koja se, kao stariji sinonim, u najvažnijim djelima nisu upotrebljavala u posljednjih 50 god., smatraju se zaboravljenima (nomen oblitum). (→ sistematika)

Nomenklatura anatomije čovjeka sadrži oko 5640 stručnih naziva. Odavna je postojalo međunarodno anatomsko nazivlje sastavljeno od latinskih i latiniziranih grčkih naziva. Prva međunarodno opće prihvaćena anatomska nomenklatura bila je bazelska (Bazelska nomina anatomica, akronim BNA) iz 1895. God. 1935. proglašena je i usvojena jenska nomenklatura (Jenska nomina anatomica, akronim JNA), a na VI. međunarodnom kongresu anatoma 1955. u Parizu prihvaćena je pariška nomenklatura (Pariška nomina anatomica, akronim PNA), koja se pretežno temelji na bazelskoj, a donijela je i oko 200 novih naziva. U označivanju međusobnih odnosa pojedinih dijelova u tijelu, oznake se uzimaju s obzirom na uspravan stav čovječjega tijela (superior, inferior, anterior, posterior), a ne uzimaju se apsolutne oznake (cranialis, caudalis, ventralis, dorsalis), kako je bila provela JNA. Tako se navodi npr. arteria mesenterica superior, vena cava inferior, musculus scalenus anterior i dr. Međunarodna udruga društava anatoma izradila je 1998. novu anatomsku terminologiju (terminologia anatomica), koja se još dorađuje.

U prenesenom značenju, nomenklatura je popis imena ili redoslijed ljudi u nekoj hijerarhiji.

U kemiji → kemijska nomenklatura

nomenklatura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44025>.