Nixon [ni'ksən], Richard Milhous, američki političar (Yorba Linda, 9. I. 1913 – New York, 22. IV. 1994). Podrijetlom je bio iz kvekerske obitelji irskoga podrijetla. Od 1937. do 1942. bavio se pravnom praksom. U II. svjetskom ratu bio je mornarički časnik na južnom Pacifiku (1942–46). Kao republikanac 1947. izabran je u Predstavnički dom Kongresa pošto je pobijedio demokratskog protukandidata aludirajući u kampanji na njegovo navodno simpatiziranje komunizma. Kao član Povjerenstva za istraživanje antiameričkih aktivnosti (1948–50), potvrdio je svoju reputaciju beskompromisnog antikomunista. Bio je predstavnik Kalifornije u Senatu SAD-a 1950–53., a potom u dva mandata potpredsjednik SAD-a u administraciji D. Eisenhowera (1953–61). Na predsjedničkim izborima 1960. tijesno je izgubio od J. F. Kennedyja. Izgubio je izbore za guvernera Kalifornije 1962. te je najavio povlačenje iz politike. Pobjedom nad demokratskim kandidatom H. H. Humphreyjem i neovisnim kandidatom Georgeom C. Wallaceom na izborima 1968., kao kandidat Republikanske stranke bio je izabran za predsjednika SAD-a obećavši »častan mir« u Vijetnamu i uspostavu reda i mira u američkim gradovima. Reizabran je 1972. kada je pobijedio demokrata Georgea S. McGoverna. Unatoč predizbornim obećanjima, vodio je neujednačenu politiku u Vijetnamu. Smanjivao je broj američkih vojnika, ali je obnovio bombardiranje i proširio vojne operacije na Laos i Kambodžu, okončavši rat tek nakon dugotrajnih pregovora u siječnju 1973. Unatoč mnogim gospodarskim mjerama (kontrola plaća i cijena, devalvacija dolara 1971. i 1973) nije uspio zaustaviti stagflaciju, a u kolovozu 1971. jednostrano je raskinuo sporazum iz Bretton Woodsa i uveo svijet u eru plivajućih tečajeva. Sa svojim savjetnikom za vanjsku politiku H. Kissingerom (od 1973. ministrom vanjskih poslova) poboljšao je odnose s komunističkim svijetom. Putovanjem u Peking u veljači 1972. nakon 21 godine uspostavio je diplomatske odnose s NR Kinom. Njegovim posjetom Moskvi u svibnju 1972. zaključeni su pregovori o smanjenju raketnoga naoružanja i postignut je sporazum SALT I (Strategic Arms Limitation) te potpisan memorandum o osnovnim načelima američko-sovjetskih odnosa, što je označilo početak detanta u odnosima supersila. Njegova administracija potpomogla je rušenje režima S. Allendea u Čileu 1973., a potresale su ju unutrašnje afere, od kojih je najveća bila afera Watergate. Pokušavši zataškati umiješanost u provalu pristaša republikanaca u glavni stožer Demokratske stranke pred izbore 1972., ometao je istragu i zatim, suočen s postupkom za opoziv s položaja predsjednika, 8. VIII. 1974. dao ostavku u korist potpredsjednika G. Forda, koji ga je amnestirao.
