Nijazov, Saparmurat (turkmenski Saparmyrat Nyýazow [nija'zow]), turkmenski političar (Aşgabat, 19. II. 1940 – Aşgabat, 21. XII. 2006). Diplomiravši na Politehničkom institutu u Lenjingradu 1967., u Aşgabatu je radio kao inženjer te započeo političku karijeru. Od kraja 1985. bio je prvi sekretar Centralnoga komiteta Turkmenske komunističke partije, koju je nakon raspada Sovjetskog Saveza (1991) reorganizirao u Demokratsku stranku Turkmenistana (Türkmenistanyň Demokratik partiýasy – TDP) te ju je vodio do smrti. Održavao je jednostranački režim, za predsjednika Turkmenistana izabran je u listopadu 1990., pa u lipnju 1992., zatim mu je vladavina plebiscitom (1994) produljena za deset godina, 1993. proglasio se Vođom svih Turkmena (Turkmenbaši), a potkraj 1999. uz potporu parlamenta proglašen je doživotnim predsjednikom. Uspostavio je despotsku vladavinu i proganjao političke protivnike, a u vanjskoj politici zagovarao je neutralnost. Podupirao je izgradnju osobnoga kulta ličnosti i snažnoga nacionalnog identiteta (zabranama je smanjivao ruski kulturni utjecaj). Bio je sklon ekscentričnim potezima, poput zabrane nošenja duge kose i brade, zabrane opere, baleta i cirkusa, mijenjanja imena dana i mjeseca, uvođenja novih blagdana i dr. (njegova knjiga Ruhnama, o duhovnim i moralnim osnovama turkmenske nacije i kulture, postala je obvezna u osnovnom školovanju). Potporu režimu osiguravao je velikim subvencijama za hranu, vodu, električnu energiju, gorivo i javni prijevoz. Promjene u državnom vodstvu i sigurnosnim službama proveo je nakon navodnog pokušaja državnog udara u studenome 2002.
