Newman [nju:'mən], Alfred, američki filmski skladatelj (New Haven, 17. III. 1901 – Los Angeles, 17. II. 1970). Isprva koncertni pijanist. U Hollywoodu se proslavio glazbom (i pjesmom »Sentimentalna rapsodija«) za film Ulični prizor (Street Scene, 1931) K. Vidora. Bio je glazbeni direktor studija 20th Century Fox 1940–60 (napisao je i fanfare za Foxov znak) te se istaknuo i kao jedan od najboljih procjenjivača mladih talenata (u studio je doveo Davida Raksina, J. Goldsmitha, B. Herrmanna). Sklon raskošnim partiturama, dobio je 9 Oscara (nominiran 45 puta), među kojima tri za originalnu glazbu: Sirotinjske uličice (Tin Pan Alley, 1940) Waltera Langa, Bernadettina pjesma (The Song of Bernadette, 1943) i Ljubav je sjajna stvar (Love Is a Many Splendored Thing, 1955) H. Kinga. Također su iznimno vrijedne partiture za filmove Ulica bez izlaza (Dead End, 1937) i Orkanski visovi (Wuthering Heights, 1939) W. Wylera, Plodovi gnjeva (The Grapes of Wrath, 1940) i Kako je bila zelena moja dolina (How Green Was My Valley, 1941) J. Forda, te Dnevnik Anne Frank (The Diary of Anna Frank, 1959) G. Stevensa.