STRUKE:

Neretvani

Neretvani (također Neretljani, lat. Narentani, i Morjani, lat. Mariani), ime kojim su od IX. do XI. st. označavani Slaveni nastanjeni na području između Cetine i Neretve, te na susjednim otocima. Kao samostalni politički čimbenik spominju se prvi put 830., kada se njihov izaslanik pokrstio u Veneciji. Prvi je njihovu kneževinu opisao Konstantin VII. Porfirogenet u svojem djelu O upravljanju carstvom (De administrando imperio) u X. st. Porfirogenet ih naziva Arentani (što je najstariji spomen njihova imena) i Pagani (što je jedini spomen tog oblika imena), jer su u njegovo doba navodno još uvijek bili nekršteni (vjerojatnije je da je pokrštavanje Neretvana kasnilo u odnosu na ostale Slavene, ali dotad je već bilo provedeno). Iako se ime Narentani prvi put spominje u vezi s događajima iz 830., ono je, ipak, bilo zabilježeno u mletačkoj kronici nastaloj tek oko 1000. Prema opisu Konstantina VII. Porfirogeneta, Neretvanska kneževina (Paganija) zauzimala je područje između Cetine i Neretve, sa županijama Rastoka, Mokro i Dalen. U to su joj doba pripadali i otoci Mljet, Brač, Hvar i Korčula. Na kopnu su najvažnija središta bili Mokron (Mukur, blizu Makarske), Vrulja (Brela), Ostrog (Zaostrog) i Labinica (Gradac). Najviše podataka o Neretvanima, osim Porfirogeneta, donose mletački kroničari, ponajprije Ivan Đakon, koji jedini i koristi etnonim Narentani. Oni ih opisuju kao gusare koji su u IX. i X. st. ugrožavali plovidbu duž istočne jadranske obale. Prvi napad Neretvana na mletačke trgovce koji su se vraćali iz Beneventa zabilježen je 834/835. God. 839. mletački je dužd, došavši do »neretvanskih otoka«, sklopio mir s Družakom (postoji mišljenje da se zapravo ne radi o osobnom imenu, nego o krivo protumačenom vladarskom naslovu), kojeg Ivan Đakon naziva sucem Morjana (iudex Marianorum). Sljedeće godine dužd Petar Tradenik doživio je poraz u borbi s Neretvanima. Tradenik i italski kralj Lotar I. sklopili su 840. ugovor prema kojem je dužd preuzeo obvezu zaštite talijanskih i istarskih gradova od Slavena, pod kojima se razumijevalo vjerojatno kako Hrvate, tako i Neretvane. Prema nekim mišljenjima, hrvatski knez Domagoj (umro 875) bio je podrijetlom Neretvanin, ali za to nema čvrstih dokaza. Potkraj njegove vladavine obnovljeni su slavenski napadi na istarske gradove, a odmah nakon njegove smrti dužd Urso Patricijak napao je Neretvane. Najznačajniji sukob Neretvana i Mlečana odigrao se 887. u bitki kraj Makarske, u kojoj su Neretvani pobijedili odred koji se iskrcao na obalu. Tom je prilikom poginuo i dužd Petar I. Candiano. Mlečani su tek 948. ponovno poduzeli pohod protiv Neretvana, ali su s njima morali sklopiti mir. Oko 998. dužd Petar II. Orseolo poduzeo je pohod kojim je pokorio i Neretvane koji su dotad ubirali od Mlečana danak za slobodnu plovidbu. Iz opisa pohoda vidljivo je da Korčula tada nije bila u vlasti Neretvana. To je ujedno i posljednji spomen etnonima Neretvana. God. 1050. u jednoj se ispravi kao svjedok i advokat donatora spominje Berigoj, sudac Morjana (iudex Maranorum), odnosno kralj (rex Marianorum). Iz toga slijedi da je područje Neretvanske kneževine i dalje bilo samostalna politička cjelina. Naslov suca ili vojvode (dux) Morjana, odnosno morstika (morsticus), nosili su Jakov i Rusin, koji se spominju u Supetarskome kartularu u drugoj polovici XI. st., no nema dokaza o tome da je riječ o samostalnim vladarima, već je vjerojatnije da su oni bili dostojanstvenici koji su u ime hrvatskog kralja upravljali područjem nekadašnje Neretvanske kneževine, koja je u sastav Hrvatske ušla nakon 1050. Jakov se pojavljuje u pratnji kralja Zvonimira, među njegovim dostojanstvenicima. To je ujedno i posljednji spomen Morjana. S Rusinom je bio rodbinski povezan Slavac (bio je brat njegove žene), koji se spominje u istome kartularu s naslovom kralja (rex), ali bez oznake zemlje kojom je vladao. Po nekim mišljenjima Slavac je bio neretvanski kralj, koji je vladao samostalnim kraljevstvom u osamdesetim godinama XI. st., a po drugima je riječ o hrvatskom vladaru. Od XII. st. nositelje lokalne vlasti na području nekadašnje Neretvanske kneževine označava se kao Omišane ili Kačiće.

Neretvani. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43454>.