Neretvani (također Neretljani, lat. Narentani, i Morjani, lat. Mariani), ime kojim su od IX. do XI. st. označavani Slaveni nastanjeni na području između Cetine i Neretve, te na susjednim otocima. Kao samostalni politički čimbenik spominju se prvi put 830., kada se njihov izaslanik pokrstio u Veneciji. Prvi je njihovu kneževinu opisao Konstantin VII. Porfirogenet u svojem djelu O upravljanju carstvom (De administrando imperio) u X. st. Porfirogenet ih naziva Arentani (što je najstariji spomen njihova imena) i Pagani (što je jedini spomen tog oblika imena), jer su u njegovo doba navodno još uvijek bili nekršteni (vjerojatnije je da je pokrštavanje Neretvana kasnilo u odnosu na ostale Slavene, ali dotad je već bilo provedeno). Iako se ime Narentani prvi put spominje u vezi s događajima iz 830., ono je, ipak, bilo zabilježeno u mletačkoj kronici nastaloj tek oko 1000. Prema opisu Konstantina VII. Porfirogeneta, Neretvanska kneževina (Paganija) zauzimala je područje između Cetine i Neretve, sa županijama Rastoka, Mokro i Dalen. U to su joj doba pripadali i otoci Mljet, Brač, Hvar i Korčula. Na kopnu su najvažnija središta bili Mokron (Mukur, blizu Makarske), Vrulja (Brela), Ostrog (Zaostrog) i Labinica (Gradac). Najviše podataka o Neretvanima, osim Porfirogeneta, donose mletački kroničari, ponajprije Ivan Đakon, koji jedini i koristi etnonim Narentani. Oni ih opisuju kao gusare koji su u IX. i X. st. ugrožavali plovidbu duž istočne jadranske obale. Prvi napad Neretvana na mletačke trgovce koji su se vraćali iz Beneventa zabilježen je 834/835. God. 839. mletački je dužd, došavši do »neretvanskih otoka«, sklopio mir s Družakom (postoji mišljenje da se zapravo ne radi o osobnom imenu, nego o krivo protumačenom vladarskom naslovu), kojeg Ivan Đakon naziva sucem Morjana (iudex Marianorum). Sljedeće godine dužd Petar Tradenik doživio je poraz u borbi s Neretvanima. Tradenik i italski kralj Lotar I. sklopili su 840. ugovor prema kojem je dužd preuzeo obvezu zaštite talijanskih i istarskih gradova od Slavena, pod kojima se razumijevalo vjerojatno kako Hrvate, tako i Neretvane. Prema nekim mišljenjima, hrvatski knez Domagoj (umro 875) bio je podrijetlom Neretvanin, ali za to nema čvrstih dokaza. Potkraj njegove vladavine obnovljeni su slavenski napadi na istarske gradove, a odmah nakon njegove smrti dužd Urso Patricijak napao je Neretvane. Najznačajniji sukob Neretvana i Mlečana odigrao se 887. u bitki kraj Makarske, u kojoj su Neretvani pobijedili odred koji se iskrcao na obalu. Tom je prilikom poginuo i dužd Petar I. Candiano. Mlečani su tek 948. ponovno poduzeli pohod protiv Neretvana, ali su s njima morali sklopiti mir. Oko 998. dužd Petar II. Orseolo poduzeo je pohod kojim je pokorio i Neretvane koji su dotad ubirali od Mlečana danak za slobodnu plovidbu. Iz opisa pohoda vidljivo je da Korčula tada nije bila u vlasti Neretvana. To je ujedno i posljednji spomen etnonima Neretvana. God. 1050. u jednoj se ispravi kao svjedok i advokat donatora spominje Berigoj, sudac Morjana (iudex Maranorum), odnosno kralj (rex Marianorum). Iz toga slijedi da je područje Neretvanske kneževine i dalje bilo samostalna politička cjelina. Naslov suca ili vojvode (dux) Morjana, odnosno morstika (morsticus), nosili su Jakov i Rusin, koji se spominju u Supetarskome kartularu u drugoj polovici XI. st., no nema dokaza o tome da je riječ o samostalnim vladarima, već je vjerojatnije da su oni bili dostojanstvenici koji su u ime hrvatskog kralja upravljali područjem nekadašnje Neretvanske kneževine, koja je u sastav Hrvatske ušla nakon 1050. Jakov se pojavljuje u pratnji kralja Zvonimira, među njegovim dostojanstvenicima. To je ujedno i posljednji spomen Morjana. S Rusinom je bio rodbinski povezan Slavac (bio je brat njegove žene), koji se spominje u istome kartularu s naslovom kralja (rex), ali bez oznake zemlje kojom je vladao. Po nekim mišljenjima Slavac je bio neretvanski kralj, koji je vladao samostalnim kraljevstvom u osamdesetim godinama XI. st., a po drugima je riječ o hrvatskom vladaru. Od XII. st. nositelje lokalne vlasti na području nekadašnje Neretvanske kneževine označava se kao Omišane ili Kačiće.
