naranča (tur. naranç, narenc < arap. naranğ < perz. nārang < sanskrt. nāraṅga) (Citrus aurantium), zimzelena kultivirana biljna vrsta iz porodice rutvica (Rutaceae), dvospolnih bijelih mirisnih cvjetova. Plod je kuglasta boba, sočna mesa, bogatoga vitaminom C, sjajne narančaste ili žutocrvenkaste kožice sastavljene od mnogih mješinica s eteričnim uljem ugodna mirisa. Ispod kožice je bijeli spužvasti dio kore koji štiti unutarnji sočni, na 9 do 14 kriški razdijeljen plod. Naranča potječe iz sjeveroistočne Indije i južne Kine. Dvije su podvrste: gorka naranča i slatka naranča. Gorka naranča (Citrus aurantium var. bigaradia) raširena je os. na Sredozemlju. Njezina kora rabi se kao aromatična droga, a meso kao zamjena za limun. Slatka naranča (Citrus aurantium var. sinensis) uzgaja se po svim tropskim i suptrop. područjima svijeta. Plodovi su vrlo sočni i aromatični, a uzgajaju se u velikom broju odlika, razvrstanih prema biol. značajkama, dobu dozrijevanja i kakvoći ploda. Rane odlike su pupčaste (engl. navel) žute besjemene: Washington navel, Thomson navel, Robertson navel; žute besjemene: hamlin; crvene besjemene: moro. Srednje rane odlike su žute besjemene, npr. belladonna; crvene besjemene, npr. Washington crvena, tarocco, malteška; napolitanska crvena ima dosta sjemenki. Kasne odlike su žute besjemene: Jaffa, Valencia i dr. Domaće su odlike: katarinka rana, viganjska žuta, portugalka i dr. Sve su naranče dekorativne. Osim u velikim nasadima, uzgajaju se na okućnicama, u parkovima i kao lončanice u zatvorenome prostoru. Godišnja svj. proizvodnja naranača iznosi više od 40 mil. t, od čega se najviše proizvodi u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi (60%), zatim Aziji (15%), Europi (13%), Africi (10%). U Hrvatskoj je 2003. proizvedena 491 t naranača.
