Munch [muŋk], Edvard, norveški slikar i grafičar (Loten, 12. XII. 1863 – Ekely kraj Osla, 23. I. 1944). Jedan od začetnika ekspresionističkoga likovnoga izraza (os. u Njemačkoj i skandinavskim zemljama). U prvom razdoblju povodio se za naturalističkim stilom onodobnih norveških slikara. U nekoliko navrata između 1885. i 1890. boravio je u Parizu, gdje je upoznao francuske postimpresionističke slikare (V. van Gogha, P. Gauguina, P. Cézannea) i simbolizam. God. 1892–95. živio je u Berlinu. Usporedno s književnim težnjama kraja XIX. st. i osobnim tragedijama, bio je sklon morbidnim motivima smrti, bolesti, erotike, gorčine i patnje. U uljima i grafici (bakropisi, litografije, drvorezi) ostvario je mnogobrojne kompozicije figuralno-simboličkih motiva (Bolesno dijete, 1885–86; Poljubac, 1892; Melankolija, 1892–93; Krik, 1893; Ljubomora, 1894–95). Izradio je veći broj portreta (H. Ibsen, A. Strindberg, S. Mallarmé, autoportreti) i nordijskih krajolika. Bavio se scenografijom (H. Ibsen, Peer Gynt, 1896; Sablasti, 1906). U auli sveučilišta u Oslu izradio je 1909–16. ciklus fresaka sa simboličkim prikazom Sunca i svjetla kao izvora ljudskoga duha. Muzej E. Muncha osnovan je 1963. u Oslu.
