Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija, katolička biskupija osnovana 1881. sa sjedištem u Mostaru. Njezino današnje područje u zapadnoj Hercegovini pripadalo je u prošlosti, dijelom ili u cijelosti, različitim biskupijama: u antici Salonitanskoj, Naronitanskoj, vjerojatno Sarzenterskoj, zatim u srednjem vijeku Duvanjskoj i Makarskoj. Jednim dijelom njezina područja upravljao je epidaurski, poslije dubrovački biskup. Na istočnome dijelu postojala je Trebinjska biskupija, koja se prvi put spominje 1022., a kada je sredinom XIII. st. bio protjeran biskup, sklonio se na otok Mrkan kraj Cavtata pa je zbog toga biskupija nazivana Trebinjsko-mrkanskom. Premda opustošena, imala je gotovo stalnoga biskupa, koji je boravio u Dubrovačkoj Republici i samo bi povremeno posjećivao biskupiju, ili je njome, poslije, upravljao dubrovački biskup. Duvanjskoj se biskupiji gubi trag, ponovno je uspostavljena 1313. i opet nestala u tursko doba. Zapadni je dio 1735. bio stavljen pod upravu Apostolskoga vikarijata za osmansku Bosnu. Papa Leon XIII. uspostavio je 1881. Mostarsko-duvanjsku biskupiju, a prvim je biskupom imenovan dotadašnji apostolski vikar P. Buconjić (1881–1910); biskupiji je 1890. pripojeno područje Trebinjsko-mrkanske biskupije. Crkvu podignutu 1866. za mostarsku katedralu biskup Buconjić prepustio je franjevcima. Nova je katedrala bila građena od 1971., a posvećena 1980. U biskupiji kao župnici djeluju i franjevci, zbog čega je bilo više sukoba između njih i biskupijskih svećenika. Na području biskupije nalazi se Međugorje, mjesto navodnih Gospinih ukazanja. U ratu 1991–95. stradao je dio biskupije; 1992. izgorio je biskupski dvor, a katedrala je teško oštećena.
