Móricz [mo:'ric], Zsigmond, madžarski književnik (Tiszacsécse, 30. VI. 1879 – Budimpešta, 4. IX. 1942). Studirao teologiju, pravo i filozofiju, radio kao novinar. U novelama koje obilježava ekonomičan izraz, dojmljivi likovi te napetost između ispričanog i naslućivanoga, npr. Sedam krajcara (A hét krajcár, 1908), obnovio je pripovjedačku tradiciju realizma i naturalizma XIX. stoljeća. Zaokupljen je problemom seljaka u promijenjenom svijetu; problematizira sukob između osobnih želja i društvenih danosti. Rješenje traži u beskompromisnoj dobroti pojedinca u romanu Budi dobar sve do smrti (Légy jó mindhalálig, 1920), u pravom omjeru povijesnoga idealizma i trenutačne zbilje u trilogiji o Erdelju (Erdély, 1922–35), u čuvanju i obnavljanju tradicionalnih narodnih vrijednosti u pripovijetci Barbari (Barbárok, 1932) i romanu Sretan čovjek (A boldog ember, 1935).
