Monumenta Slavorum [monume:'nta slavo:'rum] (lat.: Spomenici Slavena), dva niza izvora za povijest Južnih Slavena u izdanju JAZU (HAZU): Spomenici koji se odnose na povijest Južnih Slavena (Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium /MSHSM/) i Povijesno-pravni spomenici Južnih Slavena (Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium /MHJSM/). Iako su prvotno bili zamišljeni samo kao zbirke izvora za srednjovjekovnu povijest Južnih Slavena, prošireni su i na potonja stoljeća. Uzor za njihovo izdavanje bila su Monumenta Germaniae Historica, a poticaj za izdavanje niza dao je I. Kukuljević Sakcinski svojom zbirkom izvora pod nazivom Prava kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1861–62). Nakon osnutka 1866. JAZU je pod predsjedanjem F. Račkoga preuzela zadaću izdavanja povijesnih izvora, koji bi u prvome redu trebali dati povijesne činjenice koje bi argumentirale stoljetnu hrvatsku državnost, odnosno državnopovijesnim pravom braniti hrvatsku samostalnost, koja je svoje korijene imala već u ranome srednjem vijeku. Već iduće godine započelo je izdavanje isprava, u prvome redu onih koje potvrđuju hrvatsko državno pravo, u nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium (MSHSM). Pri tiskanju listina korištene su onodobne zakonitosti egdotike, odn. pravila izdavanja izvora u skladu s načelima suvremene europske historiografije. Unutar MSHSM objavljeno je više nizova izvora skupljenih u tematske i vremenske cjeline, koje su prikupili ugledni stručnjaci kao što su: Š. Ljubić (Listine o odnošajih između južnoga Slavenstva i mletačke republike, I–X, 1868–91), F. Rački (Najstarije isprave hrvatske povijesti – Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, 1877), R. Lopašić (Spomenici hrvatske Krajine, I–III, 1884–89), F. Šišić (Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Hrvatski saborski spisi, I–V, 1912–18), E. Laszowski (Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije – Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, I–III, 1914–17), V. Klaić (Isprave obitelji Keglević od 1322. do 1527. godine – Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527., 1917) i dr. Posebno je plodno razdoblje bilo do 1918 (izišla 43 sv.). Nakon dugoga zastoja i tek povremenog objavljivanja, HAZU je nakon 1990. obnovila izdavanje MSHSM, a posljednji sv. objavljen je 2002. Do sada su izišla 53 sveska.
Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium (MHJSM) započela su 1877. nizom nazvanim Statuti i zakoni (Statuta et leges). Zamišljena su kao izdavanje niza izvora pravnoga značaja (prije svega zakonici, statuti i urbari), a obrazloženje o načinima njihova izdavanja objavio je B. Bogišić u knjizi Pisani zakoni na slavenskom jugu (1872). Na izdavanju MHJSM radili su i R. Lopašić (Hrvatski urbari – Urbaria lingua Croatica conscripta, 1894), K. Vojnović (Bratovštine i obrtne korporacije u Republici Dubrovačkoj, I–II, 1899–1900), I. Strohal (Statut i reformacije grada Trogira, 1915), Š. Ljubić i drugi ugledni znanstvenici. U tom nizu objavljena je i zbirka prikupljenih izvora I. Kukuljevića Sakcinskoga i R. Lopašića. Objavljeno je svega 13 svezaka MHJSM, posljednji svezak 1979. Iako su pojedini dokumenti (isprave, statuti) u protekla dva desetljeća doživjeli suvremena izdanja, oba niza sadrže dragocjene i nezaobilazne izvore za proučavanje hrvatske povijesti.
