Mochnacki [mohna'tsk’i], Maurycy, poljski kritičar i publicist (Bojaniec, danas Ukrajina, 13. IX. 1803 – Auxerre, Francuska, 20. XII. 1834). Od 1819. u Varšavi, gdje je studirao pravo. Bio uhićivan i zatvaran kao član poljskih domoljubnih urotničkih organizacija. Sudjelovao u ustanku 1830–31., potom prebjegao u Francusku. Najistaknutiji književni kritičar u varšavskom krugu ranih romantičara: odbacio je klasicizam i prihvatio romantizam, o čem svjedoče rasprave O duhu i izvorima poezije u Poljskoj (O duchu i źródłach poezji w Polszcze, 1825) i O sonetima Adama Mickiewicza (O Sonetach Adama Mickiewicza, 1827). Sljedbenik njemačke filozofske misli s početka XIX. stoljeća, zamisao F. W. Schellinga o identičnosti stvorenih formi i duha proširio je pojmom samospoznaje, što se nalazi u srži njegove optimističke vizije nacionalne povijesti. U njoj najvažniju ulogu pridaje književnosti, osobito romantičkoj, što je cjelovito izložio u djelu O poljskoj književnosti u XIX. stoljeću (O literaturze polskiej w wieku XIX, 1830). Autor je i političko-publicističkih djela, među ostalim nedovršenog Ustanka poljskoga naroda godine 1830. i 1831. (Powstanie narodu polskiego w r. 1830 i 1831, I–II, 1834). Svojim kritičarskim radom presudno je utjecao na afirmaciju romantičkoga pjesništva u prvoj polovici XIX. stoljeća.
