Minsk (ruski Минск, bjeloruski Мінск), glavni i najveći grad Bjelorusije; 1 974 819 st. (2017). Leži na obalama rijeke Svisloč (bazen Dnjepra). Glavno je privredno i kulturno središte države sa sveučilištem (osnovano 1921), visokim školama, akademijom znanosti (osnovana 1928), nacionalnom i dr. knjižnicama, muzejima i mnogim znanstvenim institutima. Od povijesno važnih sačuvanih građevina ističu se katolički samostan i crkva iz XVII. st. Minsk ostvaruje oko 20% nacionalne industrijske proizvodnje; razvijena je strojogradnja (traktori, dieselovi motori i dr.), automobilska, elektrotehnička (hladnjaci i dr.), elektronička, duhanska, tekstilna, građevinska i prehrambena industrija te proizvodnja alkoholnih pića i tiskarstvo (utemeljeno u XVI. st.). Od 1984. ima gradsku podzemnu željeznicu. Smješten u središtu zemlje, Minsk je važno željezničko i cestovno čvorište (Moskva–Varšava, Vilnius–Kijev) s međunarodnom zračnom lukom. – Prvi se put spominje 1067., a 1104. kao sjedište kneževine u sastavu Kijevske Rusije. Od 1324. u sastavu srednjovjekovne Litve, od 1386. poljsko-litavske države. Godine 1413. postaje sjedištem vojvodstva, a 1499. stekao je gradske privilegije. Godine 1505. opustošili su ga krimski Tatari, a za poljsko-ruskog rata (1654–67) teško je stradao. Nakon druge diobe Poljske 1793. pripao Rusiji, u čijem je sastavu bio, uz kraću francusku okupaciju 1812., sve do 1918. Nakon Brestlitovskoga mira dolazi pod njemačku okupaciju (1918), da bi već 1919. postao prijestolnicom Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike (u sastavu je SSSR-a do 1991). Tijekom poljsko-sovjetskog rata (1919–20) pod poljskom okupacijom, a u II. svjetskom ratu okupirale su ga njemačke postrojbe (1941–44). Tijekom oslobađanja 1944. grad je gotovo potpuno uništen u borbama između Crvene armije i njemačkih postrojba (razoreno je oko 80% građevinskog fonda).
