Mihalović (Mihalovich), hrvatska plemićka obitelj u Slavoniji. Do 1763. pravoslavne vjere pa se prezivala Mihajlović. Od XVIII. st. obitelj je posjedovala vlastelinstvo Orahovica-Feričanci i Čepin. Karlo VI. Habsburški podijelio je 1716. plemstvo Demetriju (Dimitriju), njegovoj supruzi i sinu Gabrijelu. Muški članovi obitelji bili su u XVIII. st. habsburški časnici koji su se istaknuli u ratovima. Njihov društveni i gospodarski uspon započeo je osobito nakon prelaska na katoličku vjeru. U XIX. i XX. st. među članovima obitelji Mihalović istaknuli su se zagrebački nadbiskup i kardinal Josip (1814–91), Karlo (Dragutin, 1830–1918) te njegovi sinovi Antun i Hugo (1874–1956). Josip je za vrijeme obnašanja dužnosti zagrebačkoga nadbiskupa (od 1870) i kardinala (od 1877) pomagao hrvatsko školstvo, a u političkom je životu zastupao ideje unionista. Karlo je bio unionist, zastupnik Hrvatskoga sabora i zajedničkog Ugarsko-hrvatskog sabora. Dao je regulirati tok rijeke Vuke, a 1873. bio je kandidat za hrvatskog bana. Hugo je doktorirao iz teologije u Rimu pa je početkom XX. st. bio prefekt Plemićkoga konvikta i profesor Katoličko-bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu. God. 1907. bio je kandidat za đakovačkoga biskupa, a poslije i zagrebačkoga biskupa. Bavio se glazbom, održavao pijanističke koncerte. Osim njega u glazbenom životu XX. st. istaknuo se i skladatelj Edmund (→ mihalovich, ödön).
