Michieli Vitturi [mikje:'li vitu:'ri], hrvatska plemićka obitelj iz Trogira, čiji su predci bili brački plemići Michieli i trogirski plemići Vitturi. Taj ogranak potječe iz XVII. st., kada je Nikola, sin Jerolima Michielija i Katarine Vitturi, spojio naslijeđa, grbove i prezimena dviju obitelji (1678). U posjedu te obitelji nalazio se kaštel Vitturi (danas Lukšić), a kao jedan od posljednjih njegovih vlasnika spominje se Alvise (Alviž), koji je neposredno nakon pada Mletačke Republike (1797) znatno pridonio prihvaćanju austrijske vlasti od strane Lukšićana, ostalih stanovnika trogirskih Kaštela i stanovnika grada Trogira. God. 1823. austrijske vlasti potvrdile su plemićki status obitelji. Jedan od njezinih uglednijih članova iz XVIII/XIX. st. bio je Radoš Antun. Njegov sin Simeone (Šimun) bio je istaknuti autonomaš, od 1853. do 1859. obnašao je dužnost gradonačelnika Splita, a potom dužnost vijećnika u splitskoj općinskoj upravi. U posjedu te obitelji nalazila se nadaleko poznata Biblioteka Michieli-Vitturi, uništena u II. svjetskom ratu (1943).
