meta (lat. meta: stožac; cilj), cilj, objekt šport. natjecanja (→ strjeljaštvo), gađanja i sl.
1. U vojništvu, prirodni ili umjetni objekt koji služi kao cilj u poduci i vježbanju gađanja, u ispitivanju preciznosti i učinkovitosti oružja i sl. Meta može biti kopnena, plovna ili zračna, a prema namjeni školska ili bojna. Školska meta kvadratna je ili pravokutna oblika, a služi za školska gađanja na strjelištima, za upoznavanje oružja i uvježbavanje pravila gađanja. Bojna meta koristi se na strjelištima, vježbalištima i vojnim poligonima za uvježbavanje pojedinaca, posada i postrojbi u gađanju. Obično predstavlja pojedinačni ili skupni cilj u različitim položajima (ležećem, klečećem, stojećem ili trčećem), borbeni objekt, sredstvo ili vozilo u naravnom obliku i veličini. Izrađuje se plošno kao silueta ili prostorno kao maketa, a može biti nepokretna (stalna) ili pokretna. Kao bojna meta ponekad služi i staro, neispravno i otpisano oružje, vozilo ili dr.
2. U nuklearnoj fizici, objekt izvrgnut bombardiranju subatomskim česticama ili zračenju. Tanka meta je ona koja apsorbira samo neznatnu energiju čestica ili fotona kojima je bombardirana, debela meta apsorbira znatan dio njihove energije, a neizmjerno debela meta je ona koja apsorbira svu energiju. Nazivi se odnose na djelovanje a ne na dimenzije mete, te ovise o tipu materijala mete i vrsti zračenja ili sastava snopa čestica.
