STRUKE:

menza

menza (lat. mensa: stol).

1. U crkvenome graditeljstvu, dio oltara; gornja oltarna ploča na kojoj se služi misa. Obično je od kamena, također i u oltarima od drugog materijala. Od XVI. st. u sredinu menze ugrađivao se tzv. sveti kamen (petra sacra), kamena ploča s ugrađenim moćima mučenika (relikvijama).

2. Ugostiteljski objekt u poduzećima i ustanovama gdje se usluge prehrane pružaju u pravilu samo članovima (studentske, radničke menze), a cijene su niže nego u drugim ugostiteljskim objektima.

menza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40161>.