McEwan [məkju:'ən], Ian (Russell), engleski književnik (Aldershot, 21. VI. 1948). Studirao je u Falmeru, Sussex (University of Sussex) i Norwichu (University of East Anglia). Već je u prvim djelima, zbirkama kratkih priča Prva ljubav, posljednji obredi (First Love, Last Rites, 1975) i Među plahtama (In Between the Sheets, 1978), te u romanu prvijencu Betonski vrt (The Cement Garden, 1978), ocrtao svoje trajne tematske preokupacije: tjeskobno djetinjstvo, devijantnu seksualnost i razorenu obitelj. Njegova proza, često morbidnog i bizarnog sadržaja, grotesknih i crnohumornih motiva, no istodobno odmjerena stila, suzdržana izraza i ironičnog odmaka od psihološki dojmljivo ocrtanih likova, odaje začudni kafkijanski privid normalnosti. Postojeće teme proširivao je, u romanima Utjeha stranaca (The Comfort of Strangers, 1981), o strahotnim događajima bračnoga para u Veneciji, Dijete u vremenu (The Child in Time, 1987), o nesreći roditelja čije je dijete oteto, te Nevin čovjek (The Innocent, 1990), o špijunskim događajima za razdoblja hladnoga rata, društvenim, političkim i religijskim sadržajima. Nakon romana Sanjar (The Daydreamer, 1994), o maštalačkome svijetu desetogodišnjega dječaka, objavio je zapaženu društvenu satiru Amsterdam (1998), u kojoj pod utjecajem Evelyna Waugha progovara o nedostatcima današnjega društvenoga morala i politike. Status jednoga od najznačajnijih suvremenih engleskih pisaca potvrdio je i kasnijim romanima: Okajanje (Atonement, 2001; filmska ekranizacija 2007), o dugogodišnjim posljedicama lažne optužbe, Subota (Saturday, 2005), u kojem pod utjecajem modernističkih pripovjednih postupaka Virginije Woolf progovara o demonstracijama protiv rata u Iraku, Na plaži Chesil (On Chesil Beach, 2007), o tjeskobi prve bračne noći, Dječji čin (The Children Act, 2014), o mladiću koji, uz roditeljsku potporu, iz religioznih razloga odbija medicinsku pomoć koja bi mu mogla spasiti život, i dr. Piše i scenarije za televiziju i film.
