Marty [ma'rti], Anton, švicarsko-njemački filozof i lingvist (Schwytz, 18. X. 1847 – Prag, 1. X. 1914). Profesor u Schwytzu (od 1869), Černovcima (1875–80) i Pragu (1880–1913). Bavio se poglavito filozofijom jezika oslanjajući se na temeljne filozofijske uvide svojega učitelja F. Brentana (»Brentanov ministar jezika«). Martyjeva teorija jezika zasniva se na Brentanovoj empirijskoj psihologiji i klasifikaciji psiholoških fenomena, ali odbacuje njegovo intencionalno razumijevanje predmetâ svijesti. Predmet izricanja nisu zbiljski objekti, oni koji su dani po sebi, već samo tzv. realni objekti, tj. oni koji se nalaze u relaciji spram svijesti i time čine njezin imanentni sadržaj. Nastojao je formulirati kriterije za razlikovanje »kategorematskih« i »sinkategorematskih« uporaba jezika te razviti analizu »emotivnog izražavanja« (pitanja, želje, naredbe i sl.). Isticao je »racionalnost jezičnih promjena«, a prije Saussurea upozorio na nužnost lučenja, u jezičnim proučavanjima, »genetičkoga« (tj. dijakronijskoga) i »opisnoga«. Njegova se gramatika po nekim dijelovima može usporediti s transformacijskom gramatikom N. Chomskoga, no razlikuje se od nje po kauzalnoj teoriji smisla. Marty je posebice utjecao na K. Twardowskoga kao i na fenomenologijsku teoriju jezika. Glavna djela: O podrijetlu jezika (Über den Ursprung der Sprache, 1875), Istraživanja o utemeljenju opće teorije jezika (Untersuchungen zur Grundlegung der allgemeinen Sprachtheorie, I–II, 1908–10., II. sv. nedovršen), Prilog filozofiji jezika (Zur Sprachphilosophie, 1910), Prostor i vrijeme (Raum und Zeit, 1916).
