Martens [ma'rtəns], Fjodor Fjodorovič (Fëdor Fëdorovič), ruski pravnik i diplomat (Pärnu, Estonija, 27. VIII. 1845 – Sankt Peterburg, 20. VI. 1909). Bio je profesor u Sankt Peterburgu. Uredio je i izdao 15 svezaka međunarodnih ugovorâ carske Rusije (1874–1909). Glavno mu je djelo Suvremeno međunarodno pravo civiliziranih naroda (Sovremennoe meždunarodnoe pravo civilizovannyh narodov, I–II, 1882–83).
Martensova klauzula (1907), nazvana po F. F. Martensu, koji je bio ruski delegat na Haškoj mirovnoj konferenciji, unesena je u preambulu Četvrte haške konvencije o zakonima i običajima rata na kopnu. Prema toj klauzuli, u slučajevima koji nisu uređeni ugovorima ratnoga prava, pučanstvo i ratnici zaštićeni su načelima međunarodnog prava, koja proizlaze iz običaja ustanovljenih između civiliziranih naroda, u skladu sa zahtjevima čovječnosti i javne savjesti. Tom se klauzulom želi istaknuti da se iz toga što u ratnom pravu ne postoji neka određena zabrana, postavljena pravilima ugovornog ili običajnoga međunarodnog prava, ne smije zaključiti da postoji sloboda djelovanja zaraćenih stranaka i da je dopušteno sve što nije zabranjeno; zaraćene su stranke uvijek vezane elementarnim zakonima čovječnosti i zahtjevima javne savjesti. Značenje je klauzule i u tome da novi načini ratovanja, nova sredstva razaranja i nova oružja ne ostaju posve neregulirani.
