Marija Anžuvinska, hrvatsko-ugarska kraljica 1382–85. i 1386–95 (?, 1371 – ?, 17. V. 1395). Kći Ludovika I. Anžuvinca, koji je 1382. umro bez muškoga potomka. Zbog otpora poljskoga staleža personalnoj uniji Poljske s Ugarskom i Hrvatskom, morala se odreći poljskog prijestolja u korist svoje mlađe sestre Jadvige. Za Marijine maloljetnosti vladala je kao regentkinja njezina majka Elizabeta, a savjetnikom joj je bio palatin Nikola I. Gorjanski. Marija se 1385. udala za Sigismunda Luksemburgovca. Nezadovoljno visoko plemstvo izabralo je iste godine za kralja Karla II. Dračkoga, a Marija se odrekla prijestolja. Nakon kraljeva ubojstva 1386. vratila se na prijestolje. Nekoliko mjeseci poslije njezini su ju protivnici (s Ivanom Paližnom, Ladislavom i Ivanišem Horvatom na čelu) zarobili i zajedno s majkom zatočili u Novigradu kraj Zadra, gdje je Elizabeta 1387. bila zadavljena. Mariju je oslobodio njezin muž, koji se iste godine dao okruniti za hrvatsko-ugarskog kralja.
