Manuzio [manu'c:io], Aldo (latinizirano Aldus Manutius), mletački tiskar i nakladnik (Bassiano kraj Velletrija, oko 1450 – Venecija, 6. II. 1515). Studirao grčki u Rimu i Ferrari, u Veneciji 1490. osnovao tiskaru i nakladničku kuću. Tiskao djela na latinskom i grčkome u, za ono doba, visokim nakladama (po 1000 primjeraka). Objavio je prvo potpuno izdanje Aristotelovih spisa na grčkome (5 sv., 1495–98). Godine 1501. objavio je Vergilija u malom osminskom formatu, prvi put u potpunosti kurzivnim slovima, koja je za nj izradio Francesco Griffo; džepnim formatom i kurzivnim pismom koristio se za objavljivanje kritičkih izdanja klasika, poznatih aldina, koje je isprva sam priređivao prema neobjavljenim rukopisima. Ta mala, jeftina, ali vrhunski priređena izdanja pridonijela su širenju humanističkog obrazovanja. Najveći mu je tiskarski doseg objavljivanje romana dominikanca F. Colonne Polifilov boj sna i ljubavi (1499), sa 170 konturnih gravira u klasičnome stilu. Bio je prvi nakladnik koji je objavio katalog svojih knjiga s cijenama. Njegova je tiskara poslužila kao model cijelomu naraštaju tiskara, poznatih pod nazivom Giunta ili Junta, koji su imali jak utjecaj u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj (posebice u Lyonu). Njegov sin Paolo Manuzio (Paulus Manutius, 1512–74) i unuk Aldo Manuzio ml. (Aldus Manutius, u. 1597) bili su istaknuti tiskari.
