Maironis [mairo:'nis] (pravo ime Jonas Mačiulis), litavski književnik (Pasandravis, 2. XI. 1862 – Kaunas, 28. VI. 1932). Diplomirao (1892) na duhovnoj akademiji u Sankt Peterburgu; katolički svećenik te rektor bogoslovije u Kaunasu. Napisao jednu od prvih povijesnih knjiga o Litvi Priče o povijesti Litve (Apsakymai apie Lietuvos praeigą, 1891) koja već pokazuje njegovu osobitu zaokupljenost domovinom, njezinom samobitnošću, krajolicima i religioznim osjećajima. Izrazit lirik i novator, proslavio se kao najistaknutiji pjesnik litavskoga romantizma i narodnoga preporoda; odbacio je tradicionalni aleksandrinac i uveo silabičko-tonski stih. Mnogi su od njegovih izravnih, jednostavnih i izrazito melodioznih stihova bili uglazbljeni već za njegova života. Značajnije zbirke pjesama: Proljetni glasovi (Pavasario balsai, 1895), Kroz patnju do slave (Tarp skausmų į garbę, 1895), Mlada Litva (Jaunoji Lietuva, 1907); drama u stihovima Kralj Vitautas Veliki (Didysis Vytautas-karalius, 1930) i dr. Pisao je i satire o birokraciji.
