ljubav, složen intenzivan osjećaj (afekt) privrženosti. Unatoč važnosti u čovjekovu životu, zbog svoje složenosti malo je istraživana. Različite podjele (uglavnom u tzv. zapadnom društvu) ističu dvije vrste ljubavi: romantičnu ljubav, zaljubljenost uz seksualnu privlačnost, i duboku prijateljsku ljubav i odanost (prema roditelju, djetetu, prijatelju, domovini, kućnom ljubimcu itd.). Prva ljubav najčešće nakon kulminacije počinje slabjeti (pojava zasićenja). Istodobno, ako postoje uvjeti (sličnost interesa, međusobna tolerancija i razumijevanje itd.), razvija se druga vrsta ljubavi, koja može biti intenzivnija od prve, ali je druge kvalitete. Ako se to ne ostvari, veza između partnera najčešće se raspada. – U filozofiji izvorno označuje nagnuće k onomu ne-svojemu, drugom uopće (bližnji, svijet, Bog), ne-sebičnost kao nastojanje da vlastita egzistencija bude u praktičnom smislu određena onim drugim, tuđim i različitim. Ljubav je u tom smislu suprotnost tzv. novovjekovnoga »transcendentalnoga solipsizma«, tj. onih teorija koje od R. Descartesa preko I. Kanta i J. G. Fichtea pa sve do E. Husserla smatraju da ja (subjekt) iz sebe samoga postavlja ne-ja. Tako ontologijski razumljena ljubav predstavlja nužni uvjet refleksije: izlazak iz sebe kao sebegubitak i otuđenje od sebe postaje pretpostavkom konstitucije vlastite subjektivnosti, ali i svake spoznaje. Radikalno-etički razumljena ljubav znači krjeposno djelovanje na nîti vodilji drugoga, bez ikakvih prethodnih postavljanja uvjetâ (E. Levinas).
