arheološka nalazišta

ilustracija
ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA, grob Maya u sjeveroistočnoj Gvatemali
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10

arheološka nalazišta, uglavnom nepisana vrela za proučavanje načina života, razvoja kulture i civilizacije čovjeka, od starijega kamenog doba, tijekom cijele prapovijesti, koja je trajala od oko 100 000 pr. Kr. do razdoblja antike, s već pisanim povijesnim vrelima, te dalje sve do ranoga srednjeg vijeka. Među arheološkim nalazištima istaknuto mjesto pripada naseljima koja kompleksno predstavljaju materijalnu i duhovnu kulturu nekog razdoblja, a često i njezin razvoj tijekom vremena (slijedom arheoloških, tj. vremenskih slojeva). Druga vrsta arheoloških nalazišta za upoznavanje duhovnih nazora i društvenih prilika u ranim zajednicama jesu grobovi. Važna uloga pripada skupnim nalazima, tzv. ostavama, koje su posebice mnogobrojne u bakrenom i brončanom dobu Europe, te slučajnim nalazima.

Prapovijesna arheološka nalazišta

Saint-Acheul u Francuskoj dao je ime acheuléenskom razdoblju starijega paleolitika u Europi, kojemu pripada i najstarije paleolitičko nalazište u Hrvatskoj, Punikve kraj Ivanca. Prema Neandertalu u Njemačkoj nazivamo i krapinskoga pračovjeka, a njegovu kulturu moustérienskom prema nalazištu Le Moustier u Francuskoj. Paleolitička umjetnost zastupljena je špiljskim slikarstvom franko-kantabrijske skupine, iz koje su najpoznatija nalazišta Altamira i Lascaux, zatim sitnom plastikom božica plodnosti s nalazišta Willendorf u Austriji, Dolní Vestonice u Moravskoj, Lespugue u Francuskoj te zoomorfnom plastikom.

Neolitičke i eneolitičke kulture u Mezopotamiji predstavljaju nalazišta pokraj Eufrata: Uruk, Ur, Eridu, El Obeid (Al ‘Ubaid). Razvoj naselja od bakrenoga do brončanog doba u Anatoliji predstavljaju Beyçesultan, Alaça Höyük, Kültepe, Alisar Höyük, Mersin, Troja. Početkom II. tisućljeća tamošnja anatolska kultura prerasta pod utjecajem iz Mezopotamije u hetitsku kulturu s glavnim središtem Hatuša u današnjem selu Boğazkale (prije Boğazköy). Istočna egejska obala i njezino zaleđe imaju prve utvrđene gradove s dugotrajnim razvojem. Jerihon se smatra najstarijim gradom na svijetu: nastao je u X. tisućljeću pr. Kr. Egejska su brončanodobna središta Knos, Fest, Hagia Triada na Kreti, Enkomi na Cipru, Thermi na Lezbu, Poliochni na Lemnu, Emporion na Hiju te naseobine na otočju Cikladima. Od neolitičkih i eneolitičkih naselja u Grčkoj se ističu Sesklo, Dimini, Eleteia (Drachmani), Sitagroi. Razvoj tijekom brončanodobnih heladskih razdoblja vodi do mikenske civilizacije, koja nastaje u XVII. st. pr. Kr.: Mikena, Tirint, Arg, Korint, Pil, a među brojnim mikenskim kolonijama u Maloj Aziji ističu se Milet, Efez, Smirna (Izmir).

Iz niza nalazišta u Italiji izdvajaju se neolitička nalazišta Arene Candide, Ripoli, Molfetta, Altamura, zatim eneolitička Remedello i Rinaldone, pa brončanodobna Val Camonica, (Lago di) Ledro, Peschiera (del Garda), Luni sul Mignone, Grotta Pertosa, Gaudo te željeznodobno nalazište Este nedaleko od Venecije, eponim istoimene kulturne skupine. Važna su etrurska nalazišta u današnjim naseljima Cerveteri (Caere), Populonia (Popluna), Tarquinia (Tarquinii), Vetulonia.

U srednjoj Europi linearnotrakastu neolitičku kulturu potvrđuje više velikih naselja, kao što su Köln-Lindethal i Guntramsdorf kraj Beča. Prvoga nositelja metalurgije bakra, badensku kulturu, potvrđuju Mondsee i Attersee u Gornjoj Austriji. Važna pojava na prijelazu u brončano doba, kultura zvonastih pehara (Glockenbecherkultur), dobro je predstavljena nalazištima Leopoldsdorf u Austriji i Csépel u Madžarskoj. Slijede ranobrončanodobne kulture s eponimnim nalazištima Únětice u Češkoj i Straubing u Njemačkoj, zatim nalazište u Slovačkoj Nitriansky Hrádok te nalazišta u Madžarskoj Tószeg, Hatvan, Fücesabony, Koszider-Padlás, kao i brončanodobne kulturne skupine u Rumunjskoj Ottomány i Wietenberg. Visok stupanj tehnološkoga napretka u kasno brončano doba potvrđuju nalazišta Baierdorf u Austriji, Velatice u Češkoj, Čaka i Očkov u Slovačkoj, Piliny i Velem Szentvid u Madžarskoj, Ljubljana i Novo mesto u Sloveniji te Donja Dolina na Savi u Bosni i Hercegovini.

Starije željezno doba (halštatsko) predstavljeno je u srednjoj Europi velikim grobljima u Hallstattu, Klein-Kleinu (Klein-Gleinu), Gemeinelebarnu u Austriji te u Sopronu i Pečuhu–Jakábhégyu u Madžarskoj, nalazištima Stična, Magdalenska Gora, Vače, Novo mesto, Sv. Lucija u Sloveniji te kneževskim grobovima u velikim humcima u Hochdorfu u Njemačkoj, Vixu u Francuskoj, kao i utvrđenim naseljima Heuneburg u Njemačkoj i Dürrnberg u Austriji, Basarabi i Ferigile u Rumunjskoj te Szentes Vekerzug u Madžarskoj. Mlađeželjeznodobna nalazišta jesu Klein Aspergle, Glauberg, Reinheim, Waldalgesheim u Njemačkoj, Manětín Hrádek i Chlum u Češkoj te Dürrnberg u Austriji.

Keltsko naseljavanje u Italiji dokumentiraju nalazišta Montefortino i Filottrano nedaleko od Ancone, Monte Bibele na apeninskim obroncima te Marzabotto u padskoj dolini. Dolazak Kelta u panonsko Podunavlje dokumentiraju Stupava u Slovačkoj, Sopron, Kósd i Szob u Madžarskoj, Pećine kraj Kostolca te Karaburma kraj Zemuna. Razvoj latènske kulture u Europi dokumentiraju groblja Münsingen kraj Berna te Dürrnberg i Mannersdorf u Austriji, Horní Kšely u Češkoj, Palarikovo, Ménfőcsanak u Madžarskoj i Ciumeşti u Rumunjskoj.

Tzv. civilizacija oppida posljednjega tisućljeća pr. Kr. potvrđuje se protourbanim utvrđenim naseljima Bibracte na planini Mont Beuvray u Francuskoj, Manching i Kelheim u Njemačkoj, Stradonice i Třisov u Češkoj, Magdalensberg u Austriji, Velem Szentvid, Gellért i Szalacska u Madžarskoj te Gomolava u Srijemu u Vojvodini.

Arheološka su nalazišta u Hrvatskoj brojna, a mnoga od njih i u svijetu općepoznata. Njihov je stupanj istraženosti i zastupljenosti u literaturi različit.

Paleolitičko doba zastupljeno je svjetski važnim nalazima u Krapini, Vindiji, Velikoj pećini i Veternici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Šandalji i Pupičinoj peći u Istri te Mujinoj pećini u srednjoj Dalmaciji. Prijelazno razdoblje u srednje kameno doba, tj. mezolitik, u Hrvatskoj je nedovoljno istraženo.

Neolitičko doba dobro je istraženo u kontinentalnoj Hrvatskoj (Vinkovci, Sarvaš, Vučedol, Zadubravlje i Igrač kraj Slavonskog Broda te Pepelane kraj Virovitice s naseljima starčevačke kulture; Malo Korenovo, Kaniška Iva, Tomašica i Drljanovac s naseljima linearnotrakaste kulture; Sopot, Bapska, Vinkovci–Ervenica, Osijek i Klokočevik kraj Slavonskog Broda s naseljima sopotske kulture; Ozalj s naseljem lengyelske kulture). Nalazišta impresso-kulture na Jadranu predstavljaju Grapčeva i Markova špilja na Hvaru, Smilčić, Bribir, Vaganačka špilja na Velebitu, Jami na Sredi na Cresu te Vižula u Medulinu. Danilsku i hvarsku kulturu predstavljaju Danilo, Smilčić, Vela špilja na Korčuli, Markova i Grapčeva špilja te Gudnja na Pelješcu.

Eneolitičko doba zastupljeno je u kontinentalnoj Hrvatskoj nalazištima lasinjske kulture (Lasinja, Beketinec, Cerje Novo, špilja Vrlovka, Drljanovac i Ozalj), badenske kulture (Bapska, Vučedol, Sarvaš, Donji Saloš kraj Slavonskog Broda), kostolačke kulture (u Vučedolu, Ašikovcima, Ceriću kraj Vinkovaca, Grabrovcu kraj Đakova i Slavči kraj Nove Gradiške), vučedolske kulture (Vučedol, Vinkovci, Sarvaš, Opatovac, Staro Čiče).

Rano brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj predstavlja vinkovačka kultura, koja je utvrđena u Vinkovcima, Vučedolu, Oroliku i Privlaci, sve do Drljanovca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Na Jadranu je ono zastupljeno nalazima u Markovoj i Grapčevoj špilji, te nalazištima cetinske kulture u Gudnji, Ravlića pećini, Škarinu samogradu, Tradnju. U Istri su iz tog razdoblja nalazišta Cingarela, Javorika na Velikom Brijunu, Trogrla pećina, Vrčin. Srednje brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj obilježeno je vatinskom kulturom u Sotinu, Vukovaru, Vinkovcima (iskopine kod zgrada NaMe i banke), kao i širenjem skupina s inkrustiranom keramikom (transdanubijskom u Baranji – Kozarac, Darda i Lug te mjesnom varijantom iz Dalja i Bijelog Brda). Uz inkrustiranu keramiku javlja se u sjevernoj Hrvatskoj i licenska keramika (Litzen-keramik) u Podgoraču, Grabrovcu, nizu nalazišta oko Koprivnice. Metaluršku proizvodnju potvrđuju skupni nalazi brončanih predmeta u Lovasu i Vukovaru. Početak srednjega brončanog doba u Istri obilježen je izgradnjom utvrđenih gradina – kasteljera (Monkodonja kraj Rovinja, Mordele kraj Poreča i Vrčin). Kasno brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj započinje virovitičkom kulturom, potvrđenom nalazištima u Virovitici, Sirovoj Kataleni, Moravču kraj Sesveta i Drljanovcu; slijedi zatim skupina Zagreb s nalazištima Vrapče, Horvati, Igrišće na Kalniku, Križevci u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a u Posavini Novigrad na Savi te groblje Gređani kraj Okučana. Na prijelazu u posljednje prapovijesno tisućljeće nastaje skupina Velika Gorica, a nešto poslije skupina Dalj u istočnoj Slavoniji (Dalj, Vukovar – Lijeva Bara).

Na prostoru kulture polja sa žarama sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne poznato je oko 70 brončanodobnih ostava (u Hrvatskoj Paklenica, Veliko Nabrđe, Kloštar Ivanić, Miljana, Matijevići, Brodski Varoš, Poljanci, Otok–Privlaka, Bizovac, Bošnjaci, Punitovci, Račinovci, Donja Bebrina, Slavonski Brod, Šarengrad, te niz ostava iz sjeverne Bosne kao Vidovice, Novi Grad, Monj, Boljanić).

U željeznom dobu na prostoru istarske kulturne skupine ističu se nekropole u Bermu, Limskoj gradini, Vizačama (Nesactium), Picugima, Puli. Na prostoru liburnske skupine važna su liburnska središta u Ninu, Vrsima, Zadru te nalazišta u Bribiru, Jablancu, Kastvu, Lisičiću, Murteru, Nadinu, Novalji, Osoru, Radovinu; poznato je i 18 liburnskih ostava. Sjeverozapadna Hrvatska i srednja Slavonija pripadaju istočnomu halštatskom krugu (Martijanec, Jalžabet, Turčišće–Dvorišće u Međimurju te Kaptol u Slavoniji). Japodska su nalazišta u Lici Kompolje, Prozor, Smiljan, Široka Kula, Vrebac. Nalazi iz srednje Dalmacije, iz Korčule, Solina, Brača (Viča Luka), Zadra, potvrđuju trgovačke odnose s grčkim i italskim središtima. Nalazi helenističke kulture posebice su utvrđeni u grčkim kolonijama kao što su Issa (Vis), Pharos (Stari Grad na Hvaru), Tragurion (Trogir), Epetion (Stobreč), ali i drugdje na jadranskoj obali i priobalju, u mjestima kao što su Gradina u Dragišiću, Podgrađe (Asseria), Velika Mrdakovica. Mlađeželjeznodobnoj kulturi sjeverne Hrvatske daju obilježja keltska nalazišta Batina, Privlaka, Orolik, Osijek, Paljevine kraj Donje Bebrine na Savi, zatim Delovi kraj Koprivnice, Đurđevac, Križovljan kraj Varaždina i Zvonimirovo kraj Virovitice, odakle ide prema Savi (Paljevine) crta razgraničenja između Tauriska i Skordiska.

Antička arheološka nalazišta

Antičko razdoblje obuhvaća gotovo 11 stoljeća u civilizacijskome razvoju europskih te djelomice afričkih i azijskih prostora: grčku klasičnu antiku (V. i IV. st. pr. Kr.), helenizam (III. do I. st. pr. Kr.) te rimsku antiku, uključujući pojavnosti ranoga kršćanstva i tzv. seobe naroda (približno I–VI. st.).

Spomenici grčke klasične antike usredotočeni su na tlu Grčke, a potom i susjednih koloniziranih prostora od Egejskog otočja, obala Tračkoga, Crnoga i Mramornog mora, maloazijske obale i otočja, Krete, juž. Italije (Magna Graecia), Sicilije pa sve do Egipta, Libije, Gibraltara i Pirenejskog poluotoka. U drugoj polovici IV. st. pr. Kr. Filip II. i Aleksandar III. Veliki svojim osvajanjima pomiču granice grčke civilizacije na istok do Inda i Amu-Darje. Posvuda se, a osobito u zapadnoj Maloj Aziji, nižu hipodamski (pravokutno-mrežasti), planirani gradovi kao Milet (Mílētos), Pirej (Peiraieús), Olint (Ólynthos), Turiji (Thoúrioi), Rod (Rhódos), Knid (Knídos), Selinunt (Sélinous), Prijena (Priḗnē), Sikion (Sikyṓn), Nikeja (Níkaia), Halikarnas (Halikarnassós), Aleksandrija (Aleksándreia), Antiohija (Antió61761heia), Seleukija (Seleúkeia) – s utvrđenjima, trijemovima, agorama, hramovima, upravnim zgradama, kazalištima, vježbalištima, palačama.

Najvažnije je arheološko nalazište Atena (Ath61571nai): bedemi, groblje, Akropola s Propilejima i hramovima, Agora (trijemovi, gimnazij, hramovi, odeon, kazalište, privatne kuće). Važni su i Delfi (Delphoí) s Apolonovim hramom, kazalištem, riznicom, trijemovima, odeonom, zatim Olint s hipodamskim planom, Epidaur (Epídauros) s Asklepijevim hramom, kazalištem, odeonom, gimnazijem, prenoćištima, kupalištima, trijemovima, palestrom, pa Arg s hramovima, trijemovima, kazalištem, stadionom. Od nalazišta klasične grčke antike dolaze zatim Olimpija (Olympía) s hramovima, mauzolejem heroja Pelopa, trijemovima, stadionom, hipodromom, buleuterijem, palestrom, gimnazijem, zatim Del (D61571los) s hramovima, trijemovima, riznicama, kućama, zatim Halikarnas s bedemima, kazalištem, hramovima, Mauzolovom grobnicom, Pergam (Pérgamon) sa Zeusovim oltarom, hramovima, kazalištem, Milet s hipodamskim planom, agorom s buleuterijem, trijemovima, kazalištem, hramovima, zatim Prijena s hipodamskim planom, bedemima, kazalištem, upravnim i stambenim zgradama, hramovima, pa Nikeja (u Bitiniji) s hipodamskim planom, agorom, reprezentativnim građevinama i hramovima. Izvan europskih prostora Ai Hanum (Aï Khānum) u Afganistanu najistočniji je istraženi helenistički grad. Slijede zatim Aleksandrija s bedemima, kraljevskom palačom, hramovima, lučkim uređajima, svjetionikom na otočiću Faru (Pháros) ispred aleksandrijske luke, pa Dura-Europos s bedemima, hramovima. Nalazišta poznatih hramova i svetišta u Egeji još su Egina (Aigina), Eleuzina (Eleusin), Ramnunt (Rhamnoũs), rt Sunion, Samotraki (Samothrákē), Kos, Sam, Efez (Éphesos), Tej, Magnezija (Magnēsía); u Vergini su otkriveni raskošni kraljevski grobovi. Niz hramova sačuvan je, među inim spomenicima, u gradovima južne Italije i Sicilije: Pompeji (Pompeii), Pest (Paestum), Metapont (Metapontum), Lokrida Epizefirska (Lokroὶ Epizephýrioi), Akragaut, Megara, Sirakuza (Syrákousai), Selinunt.

Grad Rim, opasan zidinama iz III. st. (dobro sačuvanima u dužini od oko 18 kilometara, s 383 kule), sadržavao je, među ostalim, 2 amfiteatra, 3 kazališta, nekoliko carskih trgova (foruma), niz civilnih bazilika, hramova, carskih palača i vila, termi, trijemova (portika), fontana, knjižnica, skladišta, slavoluka, vodovoda i mostova, grobalja, pojedinačnih grobnih građevina. Osim groba sv. Petra u Vatikanu i sv. Pavla na Ostijskoj cesti, znamenita su ranokršćanska podzemna groblja, tzv. katakombe (sv. Petra i Marcelina, Kalistove, Domitiline, Prisciline, Komodiline), te kršćanske crkve (sv. Petra u Vatikanu, sv. Ivana u Lateranu, sv. Pavla izvan zidina, sv. Marije Velike, sv. Konstance). Poznatija su nalazišta na tlu srednje i sjeverne Italije Pompeji, Herkulanej (Herculaneum), Ostia, Aosta (Augusta Praetoria) i Torino (Augusta Taurinorum), zatim Milano (Mediolanum), Ravenna i Akvileja (Aquileia), koji su znameniti po velikom broju ranokršćanskih spomenika. Većina helenističkih gradova u južnoj Italiji i Siciliji, te u Grčkoj, Maloj Aziji i Siriji, istodobno su nalazišta rimske i ranokršćanske arhitekture, kao primjerice Atena, Korint (Kórinthos), Carigrad (Konstantinópolis), Nikeja, Smirna /Izmir/ (Smyrna), Pergam (Pérgamon), Hierapolis, Efez, Milet, Antalya (Attaleia), Perga, Aspend, Side, Ankara (Ancyra), Balbek (Baalbek), Seleukija, Damask (Damascus), Petra, Bosra, Gerasa, Dura-Europos, Palmira (Palmyra). Među najpoznatija ranokršćanska nalazišta pripadaju samostani Alahan (Mala Azija) i Qal’at Sem’an (Sirija). Afričke provincije, s nizom kolonija i starosjedilačkih gradova, imale su obilježja rimske gradogradnje: bedeme, forume, bazilike, hramove, palače, toplice (terme), kazališta, amfiteatre, slavoluke, vodovode, grobnice, ranokršćanske crkve. Poznatija su nalazišta Leptis Magna, Sabratha, Timgad (Thamugadi), Kartaga (Carthago), zatim Djemila (Cuicul), Bulla Regia, Tipasa, Sbeitla (Sufetula), Thuburbo Maius, Dugga (Thugga). Vodeća su nalazišta u Španjolskoj Mérida (Augusta Emerita) (kazalište, amfiteatar, vodovodi, most), Segovia (vodovod) i u Portugalu Conimbriga (forum), zatim u Engleskoj London (Londinium) (bedemi, utvrđenje, forum, bazilika, terme) i Saint Albans (Verulamium) (bedemi, forum, bazilika, hram, kazalište, kuće), u Francuskoj Nîmes (Nemausus) (vodovod, hram, amfiteatar), Lyon (Lugdunum) (vodovodi, odeon, teatar, hram), Arles (Arelate) (amfiteatar, terme, most, kazalište), Saint Rémy (Glanum) (slavoluk, terme, vile), Orange (Arausio) (slavoluk, kazalište), Vienne (Vienna) (odeon, hram, kazalište). U Njemačkoj valja spomenuti Trier (Augusta Treverorum) (bedemi, bazilika, terme, palača, kuće, gradska vrata, ranokršćanska prvostolnica), Köln (Colonia Agrippiensis) (ranokršćansko središte, niz utvrda na rajnskom limesu). U Švicarskoj treba spomenuti Augst (Augusta Raurica) (forum, bazilika, terme, kapitolij, kurija, hramovi, kazalište, tržnica), u Austriji Carnuntum (ulice, kuće, amfiteatar), Magdalensberg (forum, hram); ranokršćanska su središta Urlichsberg, Hemmaberg i Teurnia. U Sloveniji su takva središta Ljubljana (Emona) (bedemi, stambena insula, ranokršćanski sklop), Ptuj (Poetovio) (mitreji, utvrđenje), Celje (Celeia) (hram, ranokršćanske građevine, niz visinskih utvrda s crkvama, kao Vranje, Kučar). U Madžarskoj su važna središta Budimpešta (Aquincum) (bedemi, kuće, hramovi, forum, terme, vodovod, tržnica, utvrđena palača) i niz drugih gradova i nekropola kao Szombathely (Savaria), Gorsium, Ságvár (Tricciana), Pečuh (Sopianae), Szőny (Brigetio). U Rumunjskoj tomu redu pripadaju Histria (terme, vodovod, hramovi) i Constanz a (Tomis) (lučki uređaji), u Bugarskoj Sofia (Serdica) (bedemi, ulice i kuće, forum, hramovi), Nicopolis ad Istrum (bedemi, ulice, kuće, forum, bazilika, kazalište) i Stara Zagora (Augusta Traiana) (termalni sklop). U Srbiji središtima toga reda pripadaju Srijemska Mitrovica (Sirmium) (kršćanska groblja s crkvama), Gamzigrad (Romuliana) (utvrđena carska palača, kršćanske crkve), Niš (Naissus) (kršćansko groblje), Beograd (Singidunum) (vojna utvrda), Caričin Grad (Iustiniana Prima) (utvrđeno kršćansko središte), u Crnoj Gori Doclea (bedemi, forum, hramovi, bazilika, terme, slavoluk, kuće, nekropole, kršćanski sklop). U Makedoniji su to Skoplje (Scupi) (kazalište, kršćanske bazilike), Stobi (bedemi, ulice, kuće, terme, kazalište, palače, sinagoga, nekoliko ranokršćanskih crkava), Bitolj (Heraclea Lyncestis) (kršćanske crkve), u Albaniji grčko-rimski gradovi Apolonija (Apollonia) (bedemi s kulama, nekropola, hramovi, kazalište), Drač /Durrës/ (Dyrrhachion) (amfiteatar s kršćanskom kapelom) i Butrint (Buthrotum) (bedemi, hramovi, terme, niz kršćanskih građevina). U Bosni i Hercegovini to su Mogorjelo (utvrđena vila s kršćanskim sklopom), Japra (ostatci rudarskog pogona i svetišta; niz kršćanskih crkava), Breza, Cim, Dabravina, Klobuk, Potoci, Založje, Zenica, Žitomislići, kao i vile u Paniku, Rankovićima, Višićima.

Južni dio Hrvatske, zajedno sa svojim hercegovačko-bosanskim zaleđem, pripadao je rimskoj provinciji Dalmaciji, a sjeverni provinciji Panoniji. Dalmacija te dijelovi Istre, koji su u doba Augusta otrgnuti od Ilirika, bolje su istraženi i bogatiji spomenicima: Poreč (Parentium) (centurijacija, ranokršćanski sklop biskupa Eufrazija), Pula (Pola) (bedemi s vratima i slavolukom, kapitolij s hramovima, stambene insule, dva kazališta, amfiteatar, nekropola), Vizače (Nesactium) (utvrde, forum s hramovima i bazilikom, ranokršćanska crkva), Veli Brijun (ladanjsko-gospodarske vile, terme, hramovi, kršćanska bazilika, bedemi), Krk (Curicum) (bedemi, terme, ranokršćanska bazilika), Omišalj na Krku (Fulfinum) (ranokršćanska bazilika), Osor (Apsorus) (bedemi s vratima, kasnoantičko groblje s crkvom), Starigrad pod Velebitom (Argyruntum) (rimska nekropola), otok Pag (ranokršćanske crkve), Nin (Aenona) (bedemi, insule, forum s kapitolijem, ranokršćanske crkve), Zadar (Iader) (bedemi s vratima, forum s kapitolijem, stambene insule, niz ranokršćanskih crkava, nekropole), Muline na Ugljanu (vila i memorijalni kršćanski sklop), Podgrađe kraj Benkovca (Asseria) (bedemi, slavoluk, forum, hramovi), Bribir (Varvaria) (bedemi s vratima, kuće, nimfej), Danilo (Rider) (terme, vila, ranokršćanska crkva), Solin (Salona), metropola Dalmacije (bedemi s kulama i gradskim vratima, ulice, stambene insule, forum s kapitolijem, kazalište s hramom, amfiteatar, terme, vodovod, gradski i cemeterijalni kršćanski sklopovi), Split (Aspalathos) (carska palača, ranokršćanske crkve). Grčke naseobine na otocima Visu, Hvaru, Korčuli, te na priobalju u Trogiru, Stobreču, važna su arheološka nalazišta: Vis (Issa) (megalitski bedemi s akropolom, javne i privatne građevine, agora, grobna arhitektura – stele i naiskosi, keramičke peći, epigrafički nalazi, skulptura, novci, keramika, posuđe, nakit), Starigrad (Pharos) (megalitski bedemi s kulom, građevine, epigrafički ulomci, novci, keramika), Lumbarda (cisterna, psefizma – zapis u kamenu o uređenju zemljišnih odnosa među stanovnicima novoutemeljene kolonije, grobovi), Trogir (Tragurion) (ostatci bedema, arhitekture, kameni reljefni i epigrafički nalazi, među kojima je i čuveni Kairos), Stobreč (Epetion) (ostatci bedema i gradskih vrata), zatim Čitluk (Aequum) (utvrde i forum), Vid kraj Metkovića (Narona) (bedemi s kulama, forum, više ranokršćanskih crkava), Cavtat (Epidauros) (vile, crkva), Polače na Mljetu (vila, niz crkava), Vinkovci (Cibalae) (bedemi, terme, bazilika, nekropole), Osijek (Mursa) (bedemi, stambene insule, nekropole), Štrbinci (Certissia) (kasnoantička nekropola), Sisak (Siscia) (bedemi, terme, kanalizacija, nekropole), Šćitarjevo (Andautonia) (terme), Varaždinske Toplice (Aquae Iasae) (gradski termalni sklop s forumom, kapitolijem i bazilikom, preinačenom u kršćansku crkvu).

Srednjovjekovna arheološka nalazišta

Društveni i politički događaji prije i nakon sloma Zapadnoga Rimskog Carstva 476. sudbonosno su utjecali na narodnosnu sliku suvremene Europe i na stanovit je način odredili. Ratovi, velika premještanja germanskih, slavenskih, mongolskih i drugih narodnosnih skupina od druge polovice IV. do druge polovice VII. st. obilježila su razdoblje velike seobe naroda u kojoj su sudjelovali Alani, Alemani, Angli, Anti, Avari, Burgundi, Franci, Frizi, Gepidi, Huni, Juti, Langobardi, Ostrogoti, Sarmati, Sasi, Slaveni, Svevi, Tirinžani, Vandali, Venedi, Vizigoti i dr. Iz toga nemirnoga razdoblja postoje važna arheološka nalazišta.

Na prostorima gdje su živjeli Langobardi (porječje Labe, Podunavlje, Italija) utvrđeni su mnogi arheološki nalazi: nekropole, pojedinačni grobovi, grobovi ratnika, ostave, naseobinski nalazi te niz pojedinačnih nalaza. Najvažnija su ova nalazišta u Italiji: Trst (Tergeste), Treviso (Tarvisium), Vicenza (Vicentia), Verona, Mantova (Mantua), Brescia (Brixia), Cremona, Bergamo (Bergamum), Como (Comum), Milano (Mediolanum), Pavia (Ticinum), Novara (Novaria), Torino (Augusta Taurinorum), Piacenza (Placentia), Parma, Arezzo (Aretium), Siena, Spoleto (Spoletium), Benevento (Beneventum), Padova (Patavium), Bologna (Bononia), Ravenna, Ancona, Rim (Roma), Genova (Genua), Savona. Važna su također nalazišta u Sloveniji – Ptuj (Poetovio) i Ljubljana (Emona).

Poznato je više od tisuću arheoloških nalazišta iz avarskoga razdoblja, a ona su najbrojnija u Madžarskoj: Abony, Asszonyfalva, Budimpešta, Cikó, Csongrád, Debrecin (Debrecen), Deszk, Ostrogon (Esztergom), Győr, Hódmezővásárhely, Keszthely, Kiskőrös, Kiszombor, Klárafalva, Mezőberény, Miskolc, Pécs, Segedin (Széged), Szegvár, Szentes, Vác i dr. Mnoga su nalazišta i u Rumunjskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Slovačkoj i Austriji.

Važna su hunska nalazišta Nagyszéksós kraj Segedina, Pannonhalma u pokrajini Győr–Sopron i Kapostal kraj Tolne.

Iz razdoblja gepidske vladavine na prostorima suvremene Češke, Slovačke, Hrvatske, Madžarske, Srbije i Rumunjske utvrđeno je oko 300 nalazišta. Samo u okolici madžarskoga grada Szentesa poznate su tri velike nekropole (Kökényzug, Nagyhegy, Berekhát), gdje je istraživano više od 450 grobova, te velika nekropola Kiszombor.

Niz suvremenih gradova, i uopće naselja, imaju neprekidnu naseljenost već iz prapovijesnoga ili antičkog razdoblja pa su oni istodobno i važna arheološka nalazišta, kao Basel (keltski Robur, rimski Basilea), Regensburg (rimski Castra Regina), Sofija (Serdica), Pariz (Lutetia), London (Londinium), Bratislava. Starija su srednjovjekovna naselja poljski gradovi Gdańsk, Gniezno, Krakov, Opole, Poznań, Wrocław, zatim u susjednim područjima Kijev, Prag, Nitra, Haithabu, Turku, Trondheim. Bugarska su srednjovjekovna arheološka nalazišta Pliska, Preslav, (Veliko) Trnovo. U Rumunjskoj se od VIII. do XIII. st. odvija reurbanizacija nekadašnjih antičkih gradova (Bukurešt, Iaşi, Suceavă). I mnogo drugih antičkih gradova i naselja nastavilo je život kroz rano srednjovjekovlje.

Važnija su arheološka nalazišta u Bosni i Hercegovini Breza, Mihaljevići kraj Sarajeva, Mušići kraj Višegrada, Batković kraj Bijeljine, Mahovljani kraj Laktaša, Žabljak kraj Tešnja, Gornji Vrbljani kraj Ključa, Gomjenica kraj Prijedora, Rogačići kraj Sarajeva i dr.

Na prostorima suvremene Hrvatske pronađeni su mnogi nalazi iz razdoblja velike seobe naroda. Arheološki nalazi iz V. i VI. st. mogu se odrediti kao avarski (avarsko-slavenski), ostrogotski, gepidski, langobardski, a zastupljen je nakit (kopče, narukvice, naušnice i dr.) kao i oružje (koplja, mačevi, bojne sjekire). Nalazi su uglavnom s nekropola. Poznatija su avarsko-slavenska nalazišta Bijelo Brdo, Dalj, Osijek, Vinkovci, Otok kraj Vinkovaca, Brestovac Požeški, Prelog, Kruge u Zagrebu, Velika Gorica, Čakovec, Prozor, Kompolje, Mejice pod Buzetom, Buje, Trilj, Biskupija i Golubić (oba kraj Knina), Knin. Ti se nalazi vežu uz keszthelyjsku kulturu. U starohrvatsko doba u kontinentalnoj Hrvatskoj razvija se bjelobrdska kultura s poznatim nalazištima kao što su Bijelo Brdo, Osijek, Vukovar–Lijeva Bara, Borovo, Kloštar Podravski, Đelekovec, Šenkovec, Sv. Juraj u Trnju, Svinjarevci, Mrsunjski lug, Veliki Bukovec, Čakovec. Bjelobrdska kultura utvrđena je također na nekropolama u Madžarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Posebno je važno nalazište kneževskoga groba iz Medvedičke kraj Đurđevca. Starohrvatska su nalazišta Sisak, Lobor, Cetingrad, mnoga nalazišta u Istri (kao Buzet, Novigrad, Dvigrad /Dvograd/, Brijuni, Poreč, Pula), zatim Dobrinj, Osor, Rab, Nin, Biograd, Skradin, Ugljan, Zadar, Smilčić, Knin te Biskupija, Kapitul, Pađene i Uzdolje kraj Knina, Cetina, Šopot, Koljane, Muć, Zadar, Trogir, Bijaći, Solin, Split, Omiš, otok Brač (više lokaliteta), Korčula, Ston, Ošlje, Mljet, Šipan, Lopud, Koločep, Dubrovnik. Istraživane su mnoge starohrvatske nekropole kao Bošnjaci, Brodski Drenovac, Stenjevec u Zagrebu, Žminj, Smrdelje, Meteriza, Sveti Križ i Ždrijac u Ninu, Kašić (četiri nekropole), Smilčić, Donje Biljane, Stankovci, Trilj, Mravinci. Na starohrvatskim su nekropolama otkriveni nakit, oružje, keramika i dr. Mnogobrojna su gradišta na ravničarskom području uništena, a istraživani su Virgrad, Mrsunjski lug, Sveti Petar kraj Ludbrega. Važne su srednjovjekovne utvrde Čazma, Đurđevac, Garićgrad, Kamengrad (kraj Koprivnice), Medvedgrad, Opoj (kraj Rasinje), Veliki Kalnik, Ozalj i dr.

Sačuvano je nekoliko stotina starohrvatskih natpisa na kamenu, u cijelosti ili u ulomcima. Posebno su važni natpisi s uklesanim imenima hrvatskih vladara, kao kneza Višeslava na kamenoj krstionici iz Nina, kneza Trpimira iz 852. iz Rižinaca, kneza Branimira iz Gornjega Muća, Nina, Šopota i Ždrapnja, kraljice Jelene iz 976. iz Solina, Svetoslava i Držislava iz Kapitula kraj Knina, Bašćanska ploča. Za hrvatsku su povijest važni također i drugi natpisi, kao i natpisi vjerskog sadržaja. Na širokom hrvatskom prostoru mnogobrojna su nalazišta pleterne ornamentike, kao Lobor, Sisak, Biskupija, Kapitul, Bale, Pula, Beli, Kampor, Šopot, Caska, Split, Brač, Babino Polje (Mljet), Ston, Lokrum. (Vidi: D. Jelovina. Starohrvatske nekropole na području između rijeka Zrmanje i Cetine. Split, 1976. – S. Gunjača, D. Jelovina. Starohrvatska baština. Zagreb, 1976. – J. Belošević. Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća. Zagreb, 1980. – Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske / M. Šimek, glavna urednica. 2. izdanje Bjelovar, 1997).

arheološka nalazišta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.7.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3731>.