Lewis [lu:'is], Wyndham, engleski književnik i slikar (na moru kraj Amhersta, Nova Škotska, Kanada, 18. XI. 1882 – London, 7. III. 1957). Prekinuo 1896. umjetničko školovanje u Londonu, nastavio slikati u Parizu, gdje je pohađao predavanja na Sorbonnei. U London se vratio 1909. i počeo izlagati slike i objavljivati priče. Bio je zagovornik europske avangarde; nadahnut kubizmom i futurizmom izrađivao je portrete znamenitih osoba svojega doba (T. S. Eliot, J. Joyce). Zajedno s E. Poundom utemeljitelj je vorticizma, apstraktnoga pokreta u književnosti i slikarstvu, kojim je nastojao kritički odraziti suvremenu industrijsku civilizaciju; radi toga je pokrenuo 1914. vorticistički časopis Blast. Blizak idejama E. Pounda, T. S. Eliota i D. H. Lawrencea, poslije se približio britanskim fašistima i hvalio Hitlera, što ga je dovelo u intelektualnu izolaciju. Pisao je pripovijesti i romane, modernističke stilom i satirične tematikom, te teorijske i političke eseje i studije (o W. Shakespeareu i N. Machiavelliju), kao i memoarsku prozu. Značajnija djela: romani Tarr (1918), Božji majmuni (The Apes of God, 1930); politički eseji Kako im dati da nama vladaju (The Art of Being Ruled, 1926); studije Lav i lisac (The Lion and the Fox, 1926); kratke priče Divlje tijelo (The Wild Body, 1927); memoari Eksplozije i bombardiranje (Blasting and Bombardiering, 1937) i Surova zadaća (Rude Assignment, 1950) i dr.
