Leontić, Ljubo

Leontić, Ljubo, hrvatski političar i pravnik (Studenci kraj Imotskoga, 18. VIII. 1887Zagreb, 13. XI. 1973). Studirao je pravo u Zagrebu i Pragu (doktorirao 1911), a potom slikarstvo u Münchenu i Pragu, gdje je završio Umjetničku akademiju (1914). U predratnome razdoblju djelovao u jugoslavenskoj nacionalističkoj omladini, zagovarao rušenje Austro-Ugarske Monarhije i sjedinjenje hrvatskih zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom. Nakon početka I. svjetskoga rata emigrirao u Italiju, gdje je u Rimu s ostalim jugoslavenskim političkim emigrantima sudjelovao u osnivanju Jugoslavenskog odbora i dobrovoljačkih vojnih postrojbi (Jadranska legija). God. 1915. emigrirao u Južnu Ameriku, a 1917. u SAD, gdje je aktivno djelovao u jugoslavenskim emigrantskim udrugama te uređivao više iseljeničkih listova. Nakon I. svjetskoga rata kao pristaša lijevoga krila Samostalne demokratske stranke zagovarao suradnju s KPJ. Od 1924. dο 1941. bio je odvjetnik u Splitu, a 1941–43. proveo je u talijanskom zarobljeništvu na Liparskim otocima. God. 1943. otišao u partizane. Nakon rata bio je podsekretar u Ministarstvu vanjskih poslova, veleposlanik Jugoslavije u Londonu i član državnoga poslanstava na mirovnim konferencijama i u UN-u (1945–48).

Leontić, Ljubo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36072>.